Prema odredbi čl. 12.
st. 1. Standardnih uvjeta za obvezna osiguranja od automobilske odgovornosti,
sama prijavljena šteta po nečijoj polici ne znači automatski gubitak prava na
bonus
Naš čitatelj E.I. imao
je lakšu prometnu nezgodu, za koju je – prema njegovim riječima – kriv drugi
vozač. Međutim, taj vozač je prijavio štetu osiguratelju kod kojega je E.I.
imao osiguranu odgovornost. E.I. je dao izjavu svom osiguratelju i negirao
odgovornost. U međuvremenu mu je istekao ugovor o osiguranju od automobilske
odgovornosti i došao je registrirati vozilo i osigurati se od automobilske
odgovornosti. Računao je da će mu zastupnik osiguratelja priznati bonus od 50%
koliko je imao po prethodnoj polici. No, na njegovo iznenađenje, zastupnik je
to odbio učiniti, uz obrazloženje da mu je po prethodnoj polici prijavljen
odštetni zahtjev, pa da on ne može drugačije postupiti i izgubiti posao. E.I.
ne može prihvatiti takvo rješenje. Tvrdi da nije kriv za nezgodu koja mu se stavlja na teret te da će učiniti sve da
dokaže da nije krivac. Smatra da nije ispravno da osiguratelj vjeruje
oštećenome i temeljem toga mu odbija bonus.
Bonus/malus sustav kod
obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti poznat je u hrvatskom
osigurateljnom životu već četrdesetak godina. Sukladno tomu, moglo bi se očekivati
da su sve „tajne“ tog sustava dobro poznate i osigurateljima i osiguranicima.
Međutim, izgleda da
nije tako. Zahvaljujući upravo samim osigurateljima, bonus-malus sustav je, u
žaru žestoke borbe za svakog osiguranika, izigravan i u praksi gotovo stavljen
izvan uporabe. To najbolje potvrđuje činjenica da je 2006. godine 85,35% vozača imalo pravo na maksimalan bonus
od 50%. Tada se činilo sve da se svima prizna pravo na maksimalni bonus, čime
je izigrana sama svrha bonusa.
No, vremena se
mijenjaju: postotak vozača s maksimalnim bonusom, unatoč padu broja šteta (zbog
sve boljih vozila i cesta), iz godine u godinu pada (2007. – 77,79%, 2008. - 73,07; 2009. - 70,38%; 2010. - 69,26%). Prošle godine taj postotak je
bio najmanji – 67,34% .
Dakle, očito je da
osiguratelji pravo na bonus tumače restriktivno, sada ga odbijajući i kad na to
nemaju pravo.
Naime, prema odredbi
čl. 12. st. 1. Standardnih uvjeta za obvezna osiguranja od automobilske
odgovornosti, sama prijavljena šteta po nečijoj polici ne znači automatski
gubitak prava na bonus. Temelj za gubitak
prava na bonus je šteta koja je isplaćena ili je utvrđena obveza osiguratelja
na isplatu. Dakle, u slučaju našeg čitatelja, s obzirom da po
podnesenom odštetnom zahtjevu drugog vozača odšteta nije isplaćena i da
osiguratelj, zbog manjka dokaza o krivnji E.I.-a, nije utvrdio postojanje svoje
obveze na isplatu, sama prijavljena šteta, odnosno postavljeni odštetni zahtjev,
nije temelj za nepriznavanje prava na bonus.