Otkrivanje gospodarskog kriminaliteta veoma je teško, jer je počinjenje
kaznenog djela skoro uvijek „uklopljeno“ u redovito i normalno poslovanje
Gospodarski kriminalitet je jedna od najmanje istraženih
radnji kod nas, a svjedoci smo koliko nas zaokuplja, bilo da smo učesnici u
gospodarskom prometu, bilo da smo obični promatrači koje mediji svakodnevno
bombardiraju vijestima o milijunskim prevarama, utajama i slično.
Kao što sam naziv govori, gospodarski kriminalitet usko je vezan
za gospodarenje imovinom.
Gospodarenje imovinom, pak, podrazumijeva ostvarenje
određenih pravnih poslova u vezi s imovinom, odnosno ostvarivanje promjena
vezanih za njezin ekonomski ili pravni status. Znamo da su pojavni oblici
imovine novac, stvari i prava. Također nam je poznato da se imovina može
stjecati, otuđivati, koristiti, oštećivati, pozajmljivati, opterećivati, ulagati,
prikrivati, prisvajati, utajivati itd.
Iz nabrojanih mogućnosti često slijedi i niz radnji kojima se
povređuju zakonska pravila koja propisuju dozvoljene načine korištenja
(gospodarenja) imovinom. Dakle, smisao
gospodarstva je gospodarenje imovinom
i to u granicama koje je postavio zakonodavac. Gospodarski kriminalitet
stoga predstavlja negaciju legalnih gospodarskih tijekova.
Kriminalističke obrade gospodarskog kriminaliteta odnose se
na obradu relevantnih okolnosti u poslovanju i financijskim tokovima u raznim
dijelovima i područjima gospodarstva. No, otkrivanje nedozvoljenih radnji veoma
je teško, jer je počinjenje kaznenog djela skoro uvijek „uklopljeno“ u redovito
i normalno poslovanje, a ponašanje počinitelja je na prvi pogled normalno i
uobičajeno.
Upravo zbog ovoga, u zemljama kao što je naša, koje nemaju zapravo nikakvog iskustva s otkrivanjem i
procesuiranjem gospodarskog kriminaliteta (o tome tek počinjemo ozbiljno voditi
brigu početkom primjene novog Kaznenog zakona, dakle od 1.1.2013.), trebat će
još mnogo truda, muke i iskustva da bi se ozbiljnije suprotstavili gospodarskom
kriminalitetu.
Ako se ovom neiskustvu doda još i to da su počinitelji
kaznenih djela iz gospodarskog kriminaliteta uglavnom imućne osobe, utjecajne u
društvu, s dobrim vezama i poznanstvima u politici, a vrlo lako im je dostupna i
pomoć dobrih odvjetnika i ljudi na vlasti, onda je sigurno da ćemo u budućnosti
još mnogo vremena i truda potrošiti na ovu važnu društvenu pojavu.
Reakcija društva na gospodarski kriminalitet pokazat će
koliko smo mi uređeno društvo i imamo li pravnu državu na koju se tako rado svi
zaklinjemo.
Jer, mnogo je lakše otkriti i sankcionirati „sitne“
kriminalce, nego one „velike“ i „ugledne“.
Kao dokaz
da se naše društvo doista uhvatilo u koštac s ovim velikim problemom nije
dovoljno nekoliko spektakularnih uhićenja. Potrebno je najprije cijelo društvo
„preodgojiti“, a tek onda norme, koje naš zakonodavac donosi, mogu pasti na
plodno tlo. U protivnom, ostat će nam i dalje bolest od koje Hrvatska
već dugo boluje - zakoni se donose, ali se ne provode.