Intubacija je od presudne važnosti kod svake opće anestezije jer nam osigurava prohodnost i dostupnost dišnih puteva

Psa prvo premediciramo (intramuskularna injekcija), zatim, kada se je umirio, više nije prestrašen, opušten je - uvodimo kanilu u venu. Uvod u anesteziju radimo injekcionim anesteticima kratkog djelovanja, a vrstu istog i način primjene odabiremo ovisno o općem stanju i zdravlju pacijenta te o planiranom zahvatu. Svi ovi lijekovi apliciraju se intravenozno. Kanila u veni tzv. venski put neophodan je kako bi lako dozirali potrebne lijekove te tekućinu i elektrolite pa i krv u slučaju komplikacija. Indukcijom u anesteziju pacijenta dovedemo iz svjesnog u nesvjesno stanje, a zatim intubiramo (postavljamo cijev u dušnik). Dužinu anestezije održavamo obično inhalacijskim anesteticima - njima se lako regulira dubina anestezije. Za kratke zahvate dovoljni su i injekcioni anestetici koje koristimo kod uvođenja.

Dubinu anestezije određujemo praćenjem parametara koji nam govore u kojem stadiju anestezije je pacijent – on prolazi kroz stadije u kojima dolazi do progresivne depresije reflekasa i vitalnih funkcija.

Intubacija je od presudne važnosti kod svake opće anestezije jer nam osigurava prohodnost i dostupnost dišnih puteva. Posebno je važna kod brahicefaličnih pasmina pasa (buldozi,mopsovi) kod kojih je čest defekt produženo meko nepce koje kompromitira disanje.

Glavna prednost inhalacijske anestezije u odnosu na injekcionu jest što je u svakom trenutku možemo prekinuti i lako se njome regulira dubina anestezije. Kada zatvorite plinove, njihovo anestetičko djelovanje prestaje. Za razliku od toga, kada jednom date intravenozne anestetike morate čekati da se oni u organizmu metaboliziraju i ne možete povratiti njihovo djelovanje ukoliko ne postoji specifični antidot. Tijekom anestezije konstantno kontroliramo dubinu anestezije kontrolom reflekasa, pulsa i srčanog ritma, te kontrolom boje vidljivih sluznica. Idealan je monitoring pulsa (stalno ga čujete) i puls oksimetar koji pokazuje zasićenost krvi kisikom.

Kod intramuskluarnog davanja općih anestetika (mace) upitna je resorbcija, ona je za razliku od intravenoznog davanja, spora i neujednačena. Zato je potrebno postavljanje i/v kanile kroz koju točno titriramo potrebnu dozu anestetika. Kod mačaka dajemo opći anestetik intramuskularno jer rijetko koja maca dozvoljava aplikaciju intravenozne kanile. No, ako je potreban duži operativni zahvat (npr.diafragmatska hernija, veliki tumori, perinealna uretrostoma) macu intubiramo i nastavljamo anesteziju inhalacijom.