U ponedjeljak nas je u medijima razve­selila vijest -predsjednik vladajuće stranke Tomi­slav Ka­ramarko najavio sastav nove vla­de: “Bit će ministara za koje niste čuli, ali su stru­čnjaci.”

I narod je krenuo slaviti na ulicama. Stručnjaci! Kako to di­v­no zvuči. Skoro kao onaj stru­čnjak koji je napravio most na krivom mjestu pa se zatvara za svakog jakog vjetra.

Stručnjaci! Zar to ne zvuči do­bro?

Ne poznajemo ih? Pa to nije nikakav problem. Nismo poznavali ni premijera. Upoznati ćemo ih. Bitno je da su stručni. Da imaju diplomu, kao glavni tajnik Karamarkove stranke.

- Ja sam baš sretan. Ima­ti ćemo stručne ljude koji znaju što rade.

- A tko je rekao da su stručni?

- Pa predsjednik HDZ-a.

- Stranke koja je pod optu­ž­bom da je zločinačka organizacija.

- Baš taj.

- Divno.

- Divno!

Nije li zloglasni dr. Mengele bio stručnjak? Jest, ali što? Ho­ćemo li na funkcijama imati – nestručnjake? Nemamo izbora – stručnjaci su in.
Ali tko i kako ih se odabire?

“Ford T možete kupiti u svakoj boji pod uvjetom da je to - crna!”, glasila je promidžbena poruka tvrtke Ford za svoj naj­noviji model automobila.

Mandatar, koji je stručnjak kojeg do sada nismo poznavali, odabrati će druge stručnjake koje ne poznajemo za svoju vla­du. Ali ne koje on hoće. Mo­že odabrati bilo koga - pod uv­jetom da su mu ga predložili HDZ ili MOST.

Oni mandataru predlažu dva kandidata. Dva stručnjaka. On ih vjerojatno ne poznaje. Pa mora odlučiti koji od ta dva će biti ministar. Može to brojalicom ili kratkim intervjuom. Ako brojalica ispadne neriješeno, a u intervjuu mu nitko nije simpatičan – onda mu stra­n­ke predlažu još jednog. Stru­čnjaka jockera. I onda on može odlučiti hoće li njega. Dalje od tri nisu brojali. Pa pobogu, ima birati između tri stručnjaka, va­lj­da se može odlučiti za jednoga.

Za sada je jedna od prvih ide­ja kojih su se dosjetili je uzimanje novaca građana. Iz drugog mirovinskog stupa. To su novaci koji su građani bili pri­siljeni štedjeti. Sada bi im se to privremeno oduzelo, ali na kra­ju ne bi ništa osjetili. Gra­đani su, s pravom, nepovjer­ljivi. Iako, ustvari, ne mogu pu­no odlučivati.

- Daj mi svoj novac, pa ću ti ga ja čuvati.

- A što ako ne dam?

- Onda ću ti ga ja oduzeti.

- A ako se budem borio protiv uzimanja?

- Ideš u zatvor.

- Dakle, ako ne dam svoj novac – idem u zatvor?

- Da, ali to je sve za tvoje dobro. Novcem će ti raspolaga­ti stručnjaci.

- Blaženi vi meni bili. Hvala bo­gu da postojite, jer da nema vas, ja ne bih znao što bi sa svojem novcem.

- Tu smo da služimo.