Jedna meni vrlo draga osoba nedavno se podvrgla, naoko, rutinskoj operaciji. Riječ je o mreni. Nažalost, krajnji rezultat bio je vrlo loš – vid još gori, trajni bolovi, sedativi… Možda ste čuli da određeni (kažu, manji) broj intervencija krene neželjenim tokom. To bi značilo da je i ovdje, jednostavno, riječ o lošoj sreći, rijetkom posrtaju u moru samih uspjeha. Tako sam i sam nekada mislio. I bio sam u zabludi. Pokazalo se da PUNA BOLNIČKA SOBA TRPI “RIJETKE” KOMPLIKACIJE, a sve kao posljedica sličnih operacija na oku. Hej, ISPADA DA SU BOLNIČKI PROSTORI NAJOPASNIJA MJESTA NA SVIJETU! Zli jezici govore da je to idealno mjesto za savršeno ubojstvo. Otrovi na sve strane (prilično lako dostupni), skalpeli, rezanja uzduž i poprijeko… Evo, tabletica viška ili manjka prilično lako trasira put za vječna lovišta. Ili nepažljiv rez… Koliko puta ste čuli da su za neuspjela “liječenja” krivi liječnici? Znate li da POGREBNICI DEŽURAJU PO ODJELIMA, GDJE SU ŽIVOTI “NAJTANJI”? S bolnicama vam je kao s ratnim vrtlogom. Trebali bi poduzeti sve da je izbjegnete. Prema nekim analizama, prosječno bolničko liječenje košta više od najluksuznijeg ljetovanja, bilo gdje na svijetu. Dakle, ukoliko se ne radi o hitnoći, bježite od bolnice kao od kuge. Nećete potratiti vrijeme na opasne aktivnosti, možda ćete uštedjeti i novac, a najčešće ćete ostati i boljeg zdravlja. Druga je stvar ako smatrate da vam je bolničko liječenje neophodno. Naoružajte se oprezom i hrabrošću! Da li se osjećate nelagodno pri ulasku u bolnicu? ONAJ GNJUSNI MIRIS (NEKI KAŽU DA PODSJEĆA NA NEIZVJESNOST I SMRT), UMIRUĆI PACIJENTI, A ČESTO I ATMOSFERA KRAJNJEG BEZNAĐA… Onda još napučene sobe, inventar u propadanju, razmišljanja o nestašicama raznih vrsta. Doista, TREBA LI IGNORIRATI STRAH? Ili se nemate čega bojati? Govorimo li o čistoći, situacija je daleko gora nego mislite. Uopće ne mislim da u bolnicama caruje prljavština, ali inzistiranje na aseptičkim uvjetima, odnosno besprijekornoj čistoći, naprosto potiče na neka logička razmišljanja. Bolnički proračuni itekako su napregnuti, pa se štedi na mnogim stavkama. Tako je i broj osoba zaduženih za čišćenje obično manji od potreba. U okolnostima preopterećenosti, radi se selekcija. Dio poslova se napravi, a dio i ne. To bi značilo da će glavni koridori biti relativno čisti, a ono sa strane sigurno neće. Prašina i druga prljavština često caruju po uglovima. Prašina, sama po sebi, i ne zabrinjava previše, jer je ima posvuda. Ali, bolnička prašina ipak je nešto sasvim drugo. GDJE, POD JEDNIM KROVOM, MOŽETE PRONAĆI ŽIVOTINJSKE I BILJNE OTPATKE OD PRIPREMANJA HRANE, BIOLOŠKI OTPAD OD OPERACIJA I AUTOPSIJA, GAZE PUNE GNOJA, PLACENTE, ODSTRANJENA BOLESNA TKIVA, IZVAĐENE ORGANE, AMPUTIRANE RUKE I NOGE, IZMRCVARENE ŽIVOTINJE (OD “HUMANIH POKUSA”), KATETERE, OKRVAVLJENE PLAHTE, SEKRETE SVIH VRSTA, UZORKE URINA I IZMETA, OTROVNE KEMIKALIJE, RADIOLOŠKI OTPAD, MRTVACE?? Sve to, htjeli ili ne htjeli, cirkulira prostorima i slaže se u formi prašine i prljavštine. Pitate se kako? Pa, ljudi koji imaju pristup u bolesničke sobe, isto tako navraćaju u operacijsku salu, kuhinju, laboratorije i mrtvačnicu. Znate, NIJE ISTO KAD SE ZA BIJELU ODJEĆU LIJEPI OBIČNA PRAŠINA ILI PAK OSTACI IZVAĐENIH ORGANA, ZARAŽENIH TKIVA ILI SMRTONOSNIH OTROVA. Ponegdje isti nosači prevoze pacijente i mrtvace. Ostaci laboratorijskih uzoraka izmeta nađeni su i u šok-sobi. I ne bih rekao da je riječ o izuzecima. Koncentracija potencijalnih opasnosti naprosto je suviše velika. Na kraju, raznoliki ventilacijski sistemi fino zavitlaju i rasprše šaroliki bolnički prah, tako da SVUDA IMA SVEGA. Kaos je potpun. “Nemate se čega bojati. Ovo je hram zdravlja.”, čujem umirujući glas. “Dođite i ozdravite!”, pun ushićenja javlja se drugi… Oh, oprostite! Ponekad mi se lijepi snovi izmiješaju s manje lijepom javom. Slijedeći put: Super-mikrobi