Budite lukavi, najprije promijenite jednu  pa onda drugu stranu. Drugim riječima, nemojte rastavljati obje strane odjedanput. Ako vam nešto prilikom montaže ne bude jasno, uvijek ćete imati nedirnutu stranu za usporedbu

Najprije treba reći da, ako niste vični mehanici i niste nikad ništa radili oko svog automobila, bolje bi bilo da ovaj tekst samo pročitate i ne dirate ništa. Navedeni posao svakako nije primjeren za nekoga tko nikad nije imao zamašćene ruke niti je držao kliješta u ruci, naročito zbog toga što je riječ o kočnicama.

No, uhvatili se vi posla ili ne, ipak je dobro znati o čemu se radi i kako teče procedura zamjene. Disk pločice su potrošni materijal i traju, u zavisnosti od kvalitete i načina vaše vožnje, od dvadesetak do čak stotinjak tisuća kilometara. Uglavnom se nalaze na prednjim kotačima, ali sve ih više novijih vozila ih ima i otraga. Puno su efikasnije i kvalitetnije od doboš kočnica, čiji su sastavni dijelovi kompliciraniji, češće se kvare i skuplji su.

Povijesno gledano, prije više od sto godina, prvi auto zaustavljen je tako što su velikom polugom djelovali na obod kotača. Budućnost nam nosi električne kočnice, koje će zadržati sadašnje dijelove disk kočnica, ali će prijenos od pedale do diska biti ostvaren električnim, tj. elektronskim putem, bez spojnih kablova, poput daljinskog upravljača za televiziju.  I materijal i cijena će se promijeniti jer su kod skupih automobila već u upotrebi keramičke kočnice, koje ne treba mijenjati tristotinjak tisuća kilometra.

No, pustimo prošlost i budućnost i okrenimo se sadašnjosti. Dakle, uvjereni ste da možete izvršiti zamjenu. Budite sigurni sto posto, ne devedeset i devet, jer i samo onaj jedan postotak može biti dovoljan da nešto ne napravite kako treba i time dovedete u pitanje ne samo svoj, nego i tuđe živote. Ako to niste nikada radili, budite lukavi, najprije promijenite jednu stranu, pa onda drugu. Drugim riječima, nemojte rastavljati obje strane odjedanput, jer, ako vam nešto prilikom montaže ne bude jasno, uvijek ćete imati drugu, nedirnutu stranu za usporedbu. Ne bi čovjek pomislio koliko mu jedan najobičniji osigurač može zagorčati život, kad ne zna kako ga okrenuti. No, za svu sreću, tu je druga strana i, u slučaju potrebe, samo treba baciti pogled.

Prije svega, auto treba podignuti na dizalici tako da bude potpuno siguran, a ako ručna slabo drži, pod zadnje kotače treba staviti podmetače. Disk pločice su za zamjenu kad im je preostalo svega dva milimetra kočionog sloja, ili ako se auto redovito održava, pa se iskustvom zaključi da neće izdržati do sljedećeg servisa. Kod potpunog trošenja kočionog sloja, pritiskom pedale kočnice metalni dio pločice struže po disku, koji je također metalni, i kočenja ima vrlo malo, tj. ništa, sve do momenta kad se metalni nosač kočionog sloja toliko ne stanji da postoji mogućnost ispadanja iz kućišta, a onda pedala propadne do poda i od kočenja nema ni "k".

Dakle, kad ste odvrnuli vijke na cilindru kotača u kojem su smještene pločice ili izvukli klizne osovinice, zavisno od modela kočnica, lagano izvucite potrošene pločice. Njihove dosjede na nosaču očistite i uvjerite se da će po njemu nove pločice kliziti bez problema.

Prije montaže morat ćete vratiti klip koji gura pločice u početni položaj, jer su nove pločice deblje. Klip je izašao jer su se stare pločice stanjile, a klip je uvijek prislonjen za njihovu stražnju stranu. To nije uvijek lako, jer klip zna zablokirati, no uz malo WD40-a i jače poluge - montirača, kojim ćete djelovati na klip, on će ipak polagano kliznuti u svoj nulti položaj i tako omogućiti da se nove, deblje pločice nesmetano smjeste u svoj položaj.

I prije nego ste počeli mijenjati pločice, uvjerite se da nije potrebna zamjena kočionog diska, jer ako on ima preveliki "zub", tj. potrošen je, šteta je nove pločice montirati na neispravan disk. Ako je disk i malo potrošen, trebat će izvjesno vrijeme (sto do dvjesto kilometara) da se nova pločica, koja ima sto posto ravnu površinu kočenja prilagodi disku koji nije baš ravan. U tom periodu kočenje neće biti sto postotno, pa treba malo opreznije voziti i kočiti. Moguće je i pojačano škripanje prilikom kočenja, a i neugodan miris spaljenih kočnica je izvjestan. No, to ne treba brinuti, jer nakon navedenih kilometara sve se gubi i kočenje postaje normalno.

Ako ste u posudici ulja za kočnice imali ulja do maksimuma, vraćanjem kočionih klipova u početni položaj, ono će izaći u količini koju su kočioni klipovi istisnuli iza sebe kad ste ih vraćali na početak. Nauljeni prostor oko posudice dovoljno je zaliti s malo vode i kad se prostor motora zagrije, svi tragovi ulja će nestati.

Važna napomena: Prije paljenja i pokretanja automobila, nekoliko puta "napumpajte" pedalu kočnice, koja će najprije potonuti, a onda doći u normalni položaj i tada smo sigurni da su pločice priljubljene uz diskove. Kad to ne bismo napravili, prvo kočenje u prometu rezultiralo bi nezgodom!