Već mogu zamisliti buduće navijače. Svoje će kolege sa suprotne strane stadiona, koji su platili ulaznice istom organizatoru po istoj cijeni, početi promatrati kao suparnike. Možda čak i neprijatelje

U riječkim i hrvatskim nogometnim krugovima struji informacija. HNK Rijeku vjerojatno će kupiti talijanski industrijalac Gabriele Volpi. S obzirom da je klub u dugovima, to je za Riječane dobra vijest. Možda stvari krenu nabolje.

Na Radio Rijeci slušam komentatora te vijesti. Na kraju izlaganja govori da se nada da će Volpi kupiti HNK Rijeku i od nje napraviti europski klub.

Odlično. Već mogu zamisliti buduće navijače. Piju Ožujsko pivo (koje je, usput, članica globalne privatne investicijske kompanije CVC Capital Partners i čini dio grupacije StarBev).  Sjede pod amblemom generalnog sponzora, bivše riječke, a sada austrijske banke i navijaju za svoj gradski klub, koji je u vlasništvu Talijana. Klub protiv kojeg njihova momčad igra, vjerojatno je sastavljen od sličnih elemenata. Možda će imati istog vlasnika. Vjerojatno i istog sponzora. Jedno je sigurno. Pit će isto pivo. I osjećati potpuno iste posljedice.

Uživat će u sportu. Ako to bude samo uživanje u sportu, onda je to odlično. No, količina istog piva koju će popiti, počet će negativno utjecati na neke navijače. 

Svoje će kolege sa suprotne strane stadiona, koji su platili ulaznice istom organizatoru po istoj cijeni, početi promatrati kao suparnike. Možda čak i neprijatelje. Oni nose šalove drugih boja. Oni pjevaju druge pjesme. Vrijeđat će se. Tući.

Isti vlasnik, sponzor i vlasnik piva će to promatrati iz svečane lože. I poticati. Ako postoji napetost, postoji i interes. A dok postoji interes, oni će i dalje moći sjediti u svečanoj loži i komentirati svoje nedavne komentare. Kada tenzije opadaju, padaju i oni. Zato ih treba stalno održavati.

No, napetost mora biti optimalna. Ukoliko je premala, opada interes, jer utakmice i dolazak na njih nisu zanimljive. No, ukoliko je prevelika, opet nije dobro. Ljudi počinju sport shvaćati preozbiljno. Regionalno. Nacionalno. Osobno.

- Ja te ne volim, jer navijaš za plave. 
- A ja tebe ne volim, jer navijaš za crvene.

Dva sata uzbuđenja, virtualnog rata. Dopuštenog sukoba. Plaćenog vikanja i preživljene napetosti. Isplatilo se. 

- Hvala vam, što ste nam to omogućili, crveno-plavi. 
- Hvala Vama, Vi ste to platili. 

Žao mi je što većina ljudi neće biti ništa više od navijača koji pije stranu pivu i u svome gradu navija za strani klub koji nosi ime njihovog grada. Sudbina je to i većih klubova, nije Rijeka iznimka. Za generaciju-dvije, ljudima uopće neće ni biti važno tko je vlasnik. Neki veliki fond tamo negdje. Vlasnici, interesi i poluge upravljanja ostaju skriveni u nekoj dalekoj, nerazumljivoj izmaglici. Ostaje samo sport.