U državi imamo jedan svojevrsni socijalni rat. U kojemu je Grčka najgori mogući ishod. Nešto poput totalnog atomskog uništenja

„Ako ne budemo štedjeli, završit ćemo kao Grčka.“ Parola je to koja se neprestano ponavlja stanovnicima Europe. Svaki dan nove snimke prosvjeda iz te zemlje. Gotovo svaki dan zgrade u plamenu. Ljudi bacaju kamenje na policiju. Policajci oklopljeni kao ljudi-tenkovi.

Svakih nekoliko dana veliki sastanci grčkih političara. Nove mjere štednje s ciljem stabilizacije proračuna. Odgovaranje na uvjete država Europske unije. Odluke koje se tiču ostanka ili izlaska iz eurozone. Budućnost im je vrlo neizvjesna.

„Ako ne budemo štedjeli, završit ćemo kao Grčka“, prijeti se Europi. U redu, to je dovoljno. Zašto bi itko želio takav scenarij?

A čime se plaši Grke?

Očito, čime god da ih plaše, nije dovoljno strašno za dobar dio populacije. A opet, strašno je za njihove političare koji se panično sastaju i donose brze odluke. „Ako ne donesemo odluku, ovi prosvjedi su tek početak“, vjerojatno misle. Početak čega? Nije bitno, ukoliko je ono početak, tko bi uopće želio vidjeti sredinu. Ili kraj…

Čitavu Europu plaši se Grčkom, kao što se djeca plaše baba rogom. Svi sa strepnjom gledaju što je sljedeći korak u izravnom prijenosu dužničke krize. Bolje spriječiti nego liječiti, razmišljali su Austrijanci i uveli nove mjere štednje „teške“ 26,5 milijardi eura.  Primjerice, ukinuli su seljacima dosadašnje pravo na povrat poreza za dizel i ulje za loženje. Reakcije gotovo da nije ni bilo. Austrijanci su složno prihvatili mjere. Samo da im se ne „dogodi Grčka.“

U Lisabonu, pak, veliki mirni prosvjed 300.000 ljudi protiv mjera štednje koje Portugalu, baš kao i Grčkoj, nameću EU institucije i MMF. Ljudi su izašli na ulice uoči dolaska delegacije MMF-a. Tristo tisuća… A što bi se dogodilo da prosvjed slučajno nije miran? Gomila ljudi kao da poručuje vladajućima: „Pogledajte koliko nas je! A što bi bilo da podivljamo, kao oni u Grčkoj? Nemojte niti pomišljati na uvođenje štednje.“

U Hrvatsku je došla slična delegacija. I zagovarala slične metode štednje. Na ulice nije izišao nitko. Što to govori o nama?

Boji li se narod da mu se ne dogodi Grčka, ili razumije situaciju pa zato ne izlazi na ulice? Sudeći po najnovijim anketama, u kojima građani podržavaju otpuštanja u javnom sektoru i jače rezanje proračuna, to je svakako slučaj. A zašto onda Vlada to ipak ne čini?

Na sjednici, 13. veljače 2012., dan prije Valentinova, Vlada je prihvatila državni proračun težak 118,84 milijarde kuna. U odnosu na prošlogodišnji proračun, to je manje za 3,4 milijarde kuna. Dosta. Ali, ipak ne toliko mnogo kao 4,6 milijardi koliko su najavili u smjernicama, na osnovi kojih se proračun i radio. Zašto je proračun smanjen za manje od predviđenog?

Zato jer se plaše. Čega? A čega drugoga -  da im se ne bi dogodila Grčka.

I tako u državi imao jedan svojevrsni socijalni hladni rat. U kojemu je Grčka najgori mogući ishod. Nešto poput  totalnog atomskog uništenja. Koje nitko ne želi. I jedna i druga strana u dijalogu između vlasti i naroda vrlo su oprezne i suzdržane u svojim odlukama. Gotovo niti jedna odluka Vlade nije prošla, a da nekoliko dana ranije u javnost nije puštena kao probni balon, da se testira reakcija javnosti. Najnoviji balon pušten je prije nekoliko dana. Nakon sjednice Vlade, Ministar financija izjavio je će se Vjesnik ugasiti, da bi nekoliko sati kasnije iz Vladina Ureda za odnose s javnošću  objasnili da odluka o tom pitanju još nije donesena, a da je ovo bio tek osobni stav Ministra Linića. Predstavnici Vjesnika  kod sindikata i novinarskog društva već su se spremali na sastanak s premijerom povodom tog pitanja. Ovako ne trebaju, jer je to bilo samo - osobno mišljenje? Ili trebaju, da pokažu da s njima nema šale? Nitko ne želi stisnuti okidač za lansiranje prve nuklearke. Jer, tada nastaje pakao. A pakao je Grčka.