Predajte besplatni oglas
brzo i jednostavno

Bauk zvan spondiloza

2000četvrtak 14. prosinca


Vjerujte mi, najveći problem u liječenju bilo koje bolesti jest sam strah. Bilo da se radi o strahu od toga što će pojedino oboljenje donijeti u budućnosti, bilo da je riječ o sumnji u djelotvornost samoga liječenja. Tu je spondiloza tek jedna od mnogih sličnih priča. Dakle, kao što već većina vas zna, riječ spondiloza znači promjene na kostima, hrskavici, te mekim tkivima kralježnice. One dolaze kao posljedica genetske determinacije (nasljedno), te uslijed nekih načina života koji pogoduju njenom nastanku ili ubrzanoj progresiji (napredovanju). Osnovni simptomi koji prate takve procese jesu bolovi u cijeloj dužini leđa, često glavobolje, pa i vrtoglavice, zatim bolovi u kukovima, nogama i rukama, kao i trnjenje svih ekstremiteta. Da li će se pojaviti svi simptomi od jednom, ili jedan po jedan, hoće li oni biti prisutni jedan dan, tjedan, mjesec ili godinama, ovisi o mnogo faktora. Osnovno što treba reći svakome kome su ustanovljene spondilotične promjene jest to da pomoć postoji, da život može teći dalje sasvim normalno i da osim u ekstremnim slučajevima, koji su vrlo rijetki, ne treba mijenjati niti posao, niti je na vidiku bilo kakav vid invalidnosti. Da bi to bilo tako, valja se pobrinuti da kralježnica dobije ono što joj u tom trenutku doista treba. Ako su bolovi jaki, tada ih treba smiriti fizikalnom terapijom, masažom, kiropraktikom ili nekom drugom metodom. Kada se bolovi smanje neophodno je steći naviku svakodnevne tjelovježbe, jer je to jedini put kojim se barem djelomično mogu pod kontrolom držati procesi unutar spondiloze. Sve je to poznato, isto kao što je i rečeno ili napisano mnogo puta, pa ipak... Najčešće se događa da ljudi budu prestrašeni već samim pristupom liječnika koji očitava rendgensku sliku. Izrazi poput "suženja prostora, iskliznuća kralješka, stvaranja koštanih izbočina" i mnogih sličnih nerazumljivi su prosječnom laiku te nerijetko izazivaju paniku. . Rezultat toga je apatija prema preporučenoj terapiji, jer kako izliječiti "koštanu izbočinu", ili "povećati razmak" između kralješaka. To se naravno ne može, ali se može sve ostalo. Koliko malo mogu imati veze RTG slike sa onim što određeni čovjek osjeća zorno pokazuju dva primjera iz moje prakse. Jedan je ekstrem nonica od svojih 82 godine na čijim se slikama ne može razabrati gdje završava jedan, a gdje počinje drugi kralješak, što će reći da je spondiloza došla u svoju završnu fazu, te je bilo za očekivati da ona trpi velike bolove, što nije bilo točno. Tek se malo žalila na sitne smetnje, koje smo uklonili sa dvije masaže i to je sve. Drugi je primjer mladi momak od 21 godine, čije bi RTG slike trebale poslužiti kao primjer savršenog kičmenog stupa, pa ipak pri dolasku više je ličio na violinski ključ, no na bilo što drugo, a i imali smo dosta problema prije no što se ispravio i bio sposoban za normalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Sve to govori samo o jednom, a to je činjenica da stvari treba sagledati smireno, te vidjeti koje su mogućnosti liječenja, te sprječavanja ili barem usporavanja napredovanja procesa kod spondiloze. Nemojte se opterećivati medicinskim izrazima koji u direktnom prijevodu sa Latinskog na Hrvatski izgledaju strašno i prijeteće. Budite naprosto uporni i dosljedni u sprovođenju onoga što vam je savjetovao Vaš fizijatar ili fizioterapeut. Vjerujte mi, na kraju se isplati samo upornost.
Kontaktirajte Burzu




Ukoliko imate pitanja, sugestije ili primjedbe, molimo vas da ispunite obrazac