Nakon provedene ostavinske rasprave moji rođaci su me dužni ili isplatiti ili mi nadoknaditi moj dio u nekretnini. Da li mogu tražiti dio nekretnine koji sam naslijedila, a koji koristim već oko dvadesetak godina?
Kakav ugovor suprug i ja trebamo napraviti sa svojom kćerkom, kako bi poslije naše smrti sva pokretna i nepokretna imovina ostala njoj, te da to sin ne može pobiti?
Mogu li naslijediti nekretnine (šuma, pašnjak, voćnjak) pokojnog oca, koji je imao hrvatsko i slovensko državljanstvo ako ja imam samo slovensko državljanstvo?
Godine 1982. umrla mi je majka. Svoju imovinu ostavila je darovnim ugovorom mome bratu. Logično je da bi trebao i meni pripadati zakonski minimum. Međutim, još nitko nije pokrenuo ostavinski postupak iako je prošlo 27 godina od njene smrti. Mogu li pokrenuti ostavinsku raspravu toliko dugo nakon njene smrti?
Prije pet godina moja majka i njezina braća naslijedili su od pokojnih roditelja imovinu (vinograde, građevinska zemljišta, kuću, štalu itd.). Nismo se uspjeli dogovoriti oko raspodijele jer oni ne žele raspodijeliti vinograde i nekretnine. Za života djeda su ih obrađivali i navodno im je on to ostavio usmenim putem.
Imam dva sina i podijelila sam imovinu na 2 dijela. Međutim, niti jedan od njih ne skrbi o meni. Postoji li mogućnost da opovrgnem to nasljedstvo za vrijeme svoga života i svijesti?
Poslije smrti oca naslijedio sam trećinu od polovine obiteljske kuće. 12 godina nesmetano sam u ulazio i dolazio u kuću. Prije izvjesnog vremena majka mi je zabranila dolazak u tu kuću, promijenila je brave s obrazloženjem da je ona većinski vlasnik kuće i da je moje prisustvo smeta, te da ja nemam nikakvih prava koristiti se niti jednim dijelom kuće.
Nakon smrti oca sin se na ostavinskoj raspravi odrekao nasljedstva nekretnine, a prihvatio novčani iznos. No, taj iznos mu nikada nije isplatila očeva žena, koja je naslijedila nekretninu i već se uknjižila i tako postala vlasnik nekretnine.
Nas je četvero braće i sestara. Sud je podijelio imovinu nakon smrti oca na četiri jednaka dijela. Moja je želja da se dio imovine koji mi pripada prepiše na moje ime da mogu raspolagati svojom imovinom.
Moj otac je vlastoručnom oporukom sve ostavio bratu, original je kod brata, kopija kod oca (djeca smo iz dva propala braka). U međuvremenu se predomislio i na svojoj kopiji vlastoručno upisao da se ta oporuka smatra ništavnom i zatvorio kovertu koja se nalazi kod njega.
