Nedavno je objavljen podatak da se u Hrvatskoj trenutačno navodnjava samo 1,5 posto poljoprivrednih površina. Kao usporedba priložena je Grčka¸ gdje ta brojka doseže i 40%. Kako sam prošle godine, u sklopu jedne od brojnih last-minute ponuda, bio na Kreti, imao sam prilike i osobno se uvjeriti u težinu tih brojki. Čitav otok prepun je maslinika, a kao podrška njima premrežen je vodovodnim cijevima čiji krajevi dosežu, vjerovali ili ne, do svakog stabla masline(svakog koje sam vidio). Svako stablo ima svoju malu cjevčicu koja ga napaja za vrijeme kriznih vremena. Tako je Kreta, kojoj je maslinovo ulje već tisućljećima najvažniji izvozni artikl, zaštitila svoje blago. Ne pada im na pamet reći, primjerice, da se poljoprivreda ne isplati, ili da se mladi odlučuju živjeti u gradovima, pa napuštaju zemlju. Ovakve sustave ljudi ne bi gradili da im se zbilja ne isplati. A ne zaboravimo, radi se o Grčkoj, koja je od Hrvatske daleko istočnija. Ili da se izrazim domaćim riječima-balkanskija. Nedavno mi je prijateljica bila na Kornatima, pa mi priča da brojni razvikani restorani tamo turistima nude ribu iz uzgoja, koju su na otok, zaleđenu, dovezli na početku sezone iz nekog od kopnenih supermarketa. Kaže, rekao joj jedan od vlasnika restorana. Velika je potražnja, a ribu je teško nabaviti u količinama koje traže nezasitni turisti-nautičari. A odbiti ih, ili povjeriti im da riba nije svježa i ulovljena u moru oko Kornata, to bi bilo odbijanje novaca. "Oni ionako ne znaju", često je opravdanje. A drugo je, "doći će drugi." Hmm… Politika je jednostavna. Dok ide-grabi. Kada ne ide-snađi se. Pokušati napraviti nešto da se to što "ide" počne i kontrolirati, to je već neka teška, grčka filozofija. To da turisti dolaze "sami od sebe", sigurno nije zasluga ljudi koje žive na otočju. More(i ljepota) bi bilo tamo i da su se umjesto Hrvata ovdje doselili, recimo Grci. Pitanje je samo, kako bi oni riješili opskrbu restorana svježom ribom. Bi li išli na najjednostavnije rješenje? Ili bi učinili nešto slično navodnjavanju Krete? Ljudi koji drže restorane na Kornatima žive od toga da nautičarima prodaju raj na zemlji i opasno se igraju sa svojom reputacijom ako si dozvoljavaju takve gluposti. Riba iz supermarketa po cijene one rajske? Bogatstvo su dobili na dar, ali ne treba ga se zbog toga omalovažavati. Krećanima bi isto tako bilo puno lakše čekati kišu da zalije njihove masline, ali su vjerojatno odlučili, pošto od toga žive, ne prepustiti stvar slučaju. Nisu rekli, navodnjavanje je naporno, zašto radije ne bi kupovali ulje u supermarketima i prodavali ga svojim turistima. To može svaki idiot. A ako su već posadili masline, odlučili su ih korektno i održavati, a ne svake godine strepiti od suše. Najzad, to je dugoročan projekt. I taj projekt "ide" već desecima i tisućama godina. Hrvatska, po objavljenim podacima, svake treće godine zbog suše u poljoprivredi izgubi i do 2 milijarde kuna. Nažalost, nije objavljeno, koliko izgubi zbog poplava i tuča. Zar nije tužno-smiješno da nakon toliko godina ljudskog bavljenja poljoprivredom, jedan narod(koji sebe naziva civiliziranim) još uvijek svako proljeće strahuje od strahovitih poplava(kojima su vrlo često uzroci neodržavani kanali za odvodnju), a svako ljeto moli boga da sunčano razdoblje ne traje predugo, kako mu vrućine ne bi uništile usjeve. Kiša koja pada s neba, još uvijek je znak velike sreće i obećanja da će ove sezone žetva biti plodonosna. U slučaju turizma, koji gotovo da je glavni izvor prihoda za Domovinu, vladamo se po istim, "poganim" zakonima. Ove godine u Domovinu je ušlo toliko i toliko tisuća gostiju, što je za X posto manje ili više nego lani. Kao da se bilježi vodostaj Save. Turizam je kod nas, isto tako, jedna prirodna pojava. Niti je tko orao, niti je navodnjavao, niti je kopao kanale. Nijemci i Talijani padaju kao kiša usred sušnog ljeta. Na narodu je samo da sagradi što više apartmana i restorana, da sakupi dragocjeni plod. I tako betonizacija raste kao "gljive poslije kiše". Svatko tko ima ciglu, radi apartmane. Koliko će to trajati, zbog čega dolaze, zašto vodostaj raste ili pada i što učiniti da se kontrolira, to gotovo nikoga ne zanima. Lova je došla! Prodaj. Poput sezonskog lova na neku životinju. No, u lovu postoji termin-preveliki izlov. Kada jednom, zbog nekog neobjašnjivog razloga, turisti našim autocestama produže južnije, jer tu za skupe pare "uvaljuju" nekvalitetnu ribu i sve je betonirano, što će naši lovci napraviti? Zajedno s poljoprivrednicima zaplesati-ples kiše? "Bože, molim te, povećaj postotak!"