Zamke dječjih obroka
Ako dijete već odmalena navikavate na čokoladice, čokolino, Nutellu, sladoled, hamburgere i pomfrit, treba li se čuditi ako onda odbija išta izvan tog kruga?
Ako dijete već odmalena navikavate na čokoladice, čokolino, Nutellu, sladoled, hamburgere i pomfrit, treba li se čuditi ako onda odbija išta izvan tog kruga?
Prije gotovo 100 godina njemački liječnik Otto Warburg primijetio je da se stanice raka oslanjaju na šećer, a ne na kisik za svoje energetske potrebe. Ako nedostaje šećera, ni rak neće preživjeti
Tanki stupovi dima i miris lagano zagorenog mesa na sve strane. Oko drvenih stolova nema rasprave. Čeljusti rade prekovremeno, tu i tamo uz nepristojno podrigivanje. Planinski zrak očito otvara apetit, vidim da se nova tura još peče. Niti naznake povrća
Svijet je zbog epidemije u ekonomskom rasulu, a najveća većina oboljelih uopće ne treba zdravstvenu skrb. Nije li to malo paradoksalno? Nije li paradoksalno da su bolnice dobrim dijelom prazne, a ljudi umiru zbog brojnih puno težih dijagnoza jer je zdravstvena dostupnost sve više ograničena?
Inzistiranje na maskama nesumnjivo potiče dojam da stožer još uvijek misli na nas i na naše zdravlje. Uostalom, barijera za viruse djeluje poprilično logično. No, vijesti o zdravstvenim posljedicama nošenja maski nisu baš najbolje
Niti jedan od navedenih lijekova ne zatvara donji sfinkter jednjaka, već samo brišu postojeću kiselinu ili blokiraju njen izvor. Dugoročna ovisnost o rezanju kiseline svakako je dobitna kombinacija za farmaciju. Za korisnike sasvim suprotno. Probava bez želučane kiseline je nekompletna, a hranjive tvari se teško apsorbiraju
Žgaravica je posljedica manjka, a ne viška kiseline. Da je obratno, adolescenti bi obolijevali daleko češće od starijih, jer je i kiseline kod njih više
Upute uz lijek nalikuju na plahtu s popisom zastrašujućih posljedica, koje su se povremeno pojavljivale u razdoblju testiranja naoko nedužnih obojanih tabletica
Preporuke struke za vrijeme epidemije impresivno su varirale. U glavi još i sad vibrira kaos. Svi pamtimo oscilacije po pitanju maski, izlaska/neizlaska, škola da/ne, smrtnost ovakva ili onakva, kao gripa/ne kao gripa…
Bilo to realno ili ne, lijepo je nadati se da će budućnost biti bolja. Ili: Tužno je buditi se i lijegati uz košmar misli o crnim danima, koji slijede. Optimizam bi trebao biti pokretač života,od kojeg nije dobro odustati