Trebale su 2 godine da dođemo u fazu kada se više nitko ne želi cijepiti. Napomenut ću da smo naručili 19 milijuna doza, a potrošili malo više od 4 milijuna. Stalno pristižu novi paketi, koje nije jeftino čuvati. Neće biti jeftino ni uništavanje, u sklopu opasnog otpada
Pogled na kalendar ukazuje na zimu, pogled na toplomjer više ukazuje na proljeće. Ne bi me iznenadilo kada bi medvjedi uskoro provirili iz svojih pećina ili kada bi trešnje zacrvenile mjesec-dva ranije od standardnog prirodnog kalendara. Znam, znam… Globalno zatopljenje će nas ispržiti i potopiti, a plodna zemlja preobratit će se u pustinjski pijesak. Ako nas ne dokrajči nuklearna katastrofa, dokrajčit će nas manjak hrane, vode i zraka barem donekle prihvatljive čistoće.
Svi govore da je pesimizam u siječnju najteže podnijeti, pogotovo ove godine. Vrijeme adventa prazni kućne blagajne poput crne epidemije, a inflacijske vijesti stvaraju promjene u mozgu i svakodnevnom ponašanju. Upomoć, želim pobjeći na Mars i uživati u savršenom miru, neopterećen plejadom lopova i viškom ugljičnog dioksida.
Stvarno, s obzirom na okolnosti, urušavanje zdravlja ponekad je teško izbjeći. Shvaćate li koliko nam je bilo dobro prije korone? I koliko nas je epidemija sa svojim izolacijama, maskama i grotesknim cjepivima bacila u ponor?
Trebale su 2 godine da dođemo u fazu kada se više nitko ne želi cijepiti. Napomenut ću da smo naručili 19 milijuna doza, a potrošili malo više od 4 milijuna. Stalno pristižu novi paketi, koje nije jeftino čuvati. Neće biti jeftino ni uništavanje, u sklopu opasnog otpada. Troškovi za proračun mjere se u milijardama.
Zbogom lagodnom životu. Fijasko s korona-cijepljenjem prebacio se i na gripu. Pola doza još uvijek stoji na lageru. Sav taj kaos učinio nas je ranjivijima. Uvukao se dodatni strah, a to nikada nije dobro. Kada je strah primarni osjećaj, sve ostalo je u drugom planu. Pogotovo pokušaji popravljanja kvalitete života. Zbog toga je na prvoj pomoći opsadno stanje i zbog toga su bolnice pune.
Kažu da veliku većinu zimskih neugodnosti stvaraju virusi. Posljedično, antivirusnih lijekova koji će „pobiti“ viruse ima bezbroj.
No, zar vam nije tu puno toga čudno? Kako se može ubiti nešto, što ionako nije živo? Virus se ne kreće, ne jede i nema probavu. To je samo skup proteina i djelića DNK ili RNK, okruženih membranom. Nitko nikada nije vidio da taj konstrukt, nazvan virusom, doista išta čini. Kako nas može napasti iz okoliša, kada, prema teoriji, može „preživjeti“ samo unutar žive stanice? Napada nas neživa priroda, koja kasnije, unutar tijela, oživi i stvara probleme? Pasteurova teorija o vanjskim uzročnicima, koji nam stvaraju većinu bolesti, poprilično je problematična. Prema tome, netko tko živi sam na pustom otoku ne bi se nikada ni od čega zarazio. Jer mu nitko ne može „prenijeti“ bolest.
Naravno da to nije točno. Takve osobe obolijevaju vrlo slično kao i ostali, jako ovisno samo o kvaliteti života. Sam pojam „zaraza“ zapravo je mehanizam unutarnjeg čišćenja, bez kojeg bi opće stanje bilo daleko gore. Da nema „zaraza“, farmaceutske tvrtke bi izgubile popriličan prihodovni kolač.
Ah, treba samo izdržati još ovaj ostatak zime. Ako zime i bude.
