Za ljekovite svrhe upotrebljavamo isključivo suho lišće, svježe može biti rizično u svim oblicima primjene
Vjerujem da ne postoji osoba koja ne poznaje bršljan (Hedera helix), zanimljivu zimzelenu biljku penjačicu. Bršljan spada u ljekovito i otrovno bilje u isto vrijeme, često se smatra samo otrovnim, pa je vrijeme da rasvijetlimo tu enigmu.
Za početak treba naglasiti da kod nas ne postoji otrovni bršljan (Toxicodendron radicans). On raste u Aziji i Americi, a vijest o njemu je došla naravno preko američkih filmova. Nije otrovan na način da će čovjek umrijeti ako ga pogleda nego je jak alergen i izaziva kožne alergije na dijelu kože koji je dotaknuo list, to je to. Uopće ne spada niti u istu porodicu s našim bršljanom, niti mu nalikuje. Otrovni bršljan je također penjačica, ali ima najobičniji tanki zeleni list. Naš bršljan ima one tamnozelene kožaste debele zimzelene listove. Dakle, zaključno: otrovnog bršljana nema u Europi.
Također treba naglasiti da se za ljekovite svrhe upotrebljava isključivo divlji bršljan. Dakle, one ukrasne kultivare bršljana koji se sade oko zgrada pa dijelovi lista bacaju na žuto, bijelo ili rozo ne koristimo za ljekovite svrhe, potpuno je drugi kemijski sastav. Ako niste sigurni, odite u šumu i naberite onaj divlji šumski.
Iako u nekoj literaturi postoji napomena da i ovaj naš bršljan može izazvati potencijalni eventualni možda, možda, možda dermatitis (tvar falkarinol), osobno smatram da je to potpuno krivo. Ako netko baš dobije kontaktni dermatitis jer se valjao gol po ovom našem običnom bršljanu, dubokog sam uvjerenja da je to zbog nataložene prljavštine po listu. Naime, ovaj naš obični bršljan ima zimzeleno lišće iliti jedan list stoji na grani godinama i skuplja debele slojeve svakojake prljavštine u kojoj mogu biti i majušni različiti paraziti.
Postoji li više vrsta bršljana?
Često me moji učenici pitaju postoje li kod nas dvije vrste bršljana jer su primijetili da neko lišće ima trokrpasti ili peterokrpasti oblik, a neko lišće je oblo. Odgovor je – kod nas postoji samo jedna vrsta. Bršljan se razmnožava reznicama, ali i sjemenom. Sjeme nastaje na mjestu gdje je nekada bio cvijet, a cvijet bršljana je dvospolan. Cvatući ogranci grane bršljana imaju okruglaste listove. To su većinom grane koje se penju po nečemu i na takvom su položaju da do njih nekada dopire sunce. Ogranci grana bršljana koji ne cvatu (uključujući one koji pužu po podu) imaju trokrpaste i peterokrpaste listove.
Za ljekovite svrhe koristimo trokrpaste/peterokrpaste listove koje smo ubrali u svibnju ili lipnju, ili definitivno prije cvatnje (cvate u jesen). Svaki list potrebno je očistiti vlažnom krpicom dok je još svjež.
Za ljekovite svrhe upotrebljavamo isključivo suho lišće, svježe može biti rizično u svim oblicima primjene.
No, kao i kod svake ljekovite biljke (na primjer i kamilice), ako se pretjera u količini može doći do manjeg trovanja i zato je potrebno držati se propisanih količina.
Ono što je definitivno otrovno kod našeg bršljana (Hedera helix), to su njegove tamnoplave bobice i to je onaj dio koji ovu biljku svrstava i u otrovne. Nakon konzumacije bobica slijede bolovi, grčevi, proljev i povraćanje. Posebno su opasni za djecu pa ih upoznajte s ovom biljkom i ako vam raste u dvorištu, a vi imate sasvim malo dijete, jednostavno škaricama odrežite peteljku s bobicama.
