Je li mamografija uopće preventiva? Kako konstantno traganje za bolešću uopće može biti preventiva? Kada bolest postoji, preventiva je već odavno zakazala. Rak raste već nekoliko godina prije nego se mamografijom uopće može registrirati
Borba protiv raka nesumnjivo je medicinski prioritet. Izazov je jako velik, ali rezultati su, nažalost, mizerni. Pomaci u preživljavanju kod najsmrtonosnijih oblika su mali, iako je uloženi novac enorman. Zbog toga naširoko reklamirani programi ranog otkrivanja djeluju poput daha života unutar provalije bez dna. S mamografijom se krenulo najprije, iako je ozbiljnih upitnika svakim danom sve više.
Sama po sebi, mamografija je rizična procedura. Primljena doza ionizirajućeg zračenja je velika – puno, puno veća nego kod standardnog rendgena pluća. A kod nove varijante mamografije (3D tomosinteza – faktički CT skeniranje grudi) zračenje je još veće. Dakako, ionizirajuće zračenje je kancerogeno i neke žene će se razboljeti zbog same procedure. Uz to, prešanje dojke za vrijeme procedure može potaknuti brže širenje raka, ako već postoji. Žene s bilo kakvom predispozicijom za rak pogotovo tjeraju na mamografiju, iako je za njih ta procedura najopasnija.
Dakako, najvažnije od svega je da li mamografija doprinosi boljem preživljavanju. Bez dvojbe, tako se otkriva puno više sumnjivih tvorbi… Ali, kakvih sumnjivih tvorbi? Najčešće se radi o DCIS (ductal carcinoma in situ). To je mala lezija u šupljini mliječnih kanala, strogo odijeljena od okolnog tkiva i vrlo rijetko se širi. Sve više doktora preporuča samo praćenje DCIS, iako većina još uvijek zagovara radikalan pristup. To znači (redom) biopsiju, rezanje i kemoterapiju. Kod svake biopsije iglom ili rezanja postoji mogućnost dodatnog širenja bolesti u obližnje limfne čvorove i dalje po organizmu. Prevencija ili poljubac smrti? Prema nekim analizama, na svakih 5.000 mamografija otkrije se tek 1 fatalni rak dojke. Od uvođenja mamografije, broj novootkrivenih rakova dojke u kasnom stadiju smanjen je tek za nešto više od 5%. Statistike (postotak preživljelih) se tako uljepšavaju isključivo zbog DCIS. Stvarni broj umrlih je sasvim druga priča.
Uostalom, je li mamografija uopće preventiva? Ne bih rekao. Kako konstantno traganje za bolešću uopće može biti preventiva? Kada bolest postoji, preventiva je već odavno zakazala. Rak raste već nekoliko godina prije nego se mamografijom uopće može registrirati. (Kod žena s gustim tkivom dojke očitanje nalaza je problematično i kod razvijene bolesti.) Zanemarivanje preventive je ignoriranje mnogih aspekata unutar zdravog načina života. Kod oboljelih od raka dojke zapaža se kronični nedostatak vitamina D, ali i ozbiljne anomalije u strukturi prehrane. Pogotovo je problem u manjku sirovog voća i povrća. Ništa čudno, dućani su prepuni proizvoda koji nas navode na put bolesti. Urušavanje zdravlja nije posljedica pukog slučaja.
Osim mamografijom, pregled dojki moguć je termografijom i ultrazvukom. Ne zrače, a to svakako nije zanemarivo.
