Kraj godine najčešće je razdoblje kada spasonosne ideje pokušavaju ugledati svjetlo dana. To uvijek zrači optimizmom, barem na početku. Naslućuje se bolji život. Prestanak pušenja? Ozbiljne korekcije u prehrani? Pokušaj fizičke aktivnosti?
Dolazak nove godine po mnogo je čemu specifično razdoblje. Netko će se prisjetiti što je (ili nije) korisno napravio, dok drugi samo maštaju o gomilama hrane, koja će se izjesti uz smjenu godina. Red veselja, red tuge. Možda i saldo zdravstvenih problema te rekapitulacija tableta u standardnoj upotrebi. Nove slojeve sala mogli bi povezati s višednevnim zastojima u probavi, baš kao što bi i groblje u ustima mogli povezati s tamanjenjem napolitanki do dugo u noć. Nove simptome možete dugo zanemarivati, ali to ne znači da će oni i nestati. Naprotiv, doći će i novi.
Je li prag tolerancije na 50 kg viška ili kada uputnice za složenije preglede postanu dnevna rutina? Cijev u crijevo, CT i pustošenje ljekarne. Mapa s opširnim nalazima brzo se deblja. Iskaču ciroze, ugrušci i brojne čudne tjelesne formacije, kojih ranije nije bilo. Naravno, i oplakivanje zle sudbine samo se po sebi podrazumijeva. Treba li nešto poduzeti? Zar nije lijepo biti zdrav?
Kraj godine najčešće je razdoblje kada spasonosne ideje pokušavaju ugledati svjetlo dana. To uvijek zrači optimizmom, barem na početku. Naslućuje se bolji život. Prestanak pušenja? Ozbiljne korekcije u prehrani? Pokušaj fizičke aktivnosti?
Sagledavanje problema i mogućih rješenja prva je faza. Dovoljno motivirani krenut će odmah, bez obzira na početak ili kraj godine. To je daleko najbolje, ali u praksi poprilično rijetko. Češće je kiseljenje ideje na neodređenu budućnost ili fiksiranje termina nakon ranije planiranog prežderavanja. I to ozbiljnog prežderavanja. No, svaka odgoda neminovno je povezana s nagaznim minama. Štošta može krenuti naopako.
Odjednom počinjete nalaziti studije, koje baš ne zagovaraju vaše revolucionarne ideje, špek i čvarci mirišu vam više nego ikada (karfiol i tikva sve manje), a i nema garancije da će život biti išta bolji. Svi ti koncepti su komplicirani i potencijalno skupi, teško provedivi u dnevnom kaosu s poslom i djecom. I, kao za inat, trebalo bi promijeniti baš ono što je najdraže u životu. Da nije prevelika žrtva? Ako ništa drugo, hrana i zrak beznadno su zagađeni, pa je suštinski svejedno što jedemo, što pijemo i kako se ponašamo. Bespotrebno krademo ono najbolje iz vlastitih života, umjesto da vjerujemo u medicinu, koja nam ionako priprema senzacionalne terapije na dnevnoj bazi i čipove za brzu neutralizaciju pokojeg neizbježnog štetnog poroka.
Što ako je sav koncept zdravog života osmišljena prevara? Kako prolaze dani, otpori zacrtanim promjenama tako postaju sve veći. Isprva izražen nagon za samopreživljavanjem kopni naočigled, čak i radost u srcu raste. Svi su debeli i svi imaju previše kolesterola, zašto bih ja bio izuzetak?
Znam ljude koji ovakvu filozofiju i ovakve pokušaje prolaze, doslovno, bezbroj puta. Skoro sezonski. Često mi govore o novim terminima, iza kojih će se sve promijeniti nabolje. Naravno, naravno, ideja treba potpuno sazrijeti. Privremeno odustajanje samo znači da, prema osobnoj procjeni, stanje još nije dovoljno loše. U dilemi, biraju se svakodnevni užici.
E, sada, klik bi mogao nastupiti kod duple kilaže od normale, nakon 2-3 operacije, 7 dana pred smrt, a možda i nikada. Danas jesi, sutra nisi. Zar je moguće drugačije?
