30%

E, pa hvala Bogu, pao je snijeg. A hvala i Janici, jer je skijanje postalo osim statusnog simbola i glavna zimska rekreacija. Pa kao što autolimari trljaju ruke kada pada kiša, snijeg ili se pojavi led na cesti, tako i ja, kao jedan fizioterapeut sa malom privatnom praksom, sasvim sigurno znam da će posao krenuti bolje nakon dolaska naših vrlih skijaša sa Kronplaca i drugih nam omiljenih skijališta. I uzalud trud kojim svake godine pokušavam ukazati da nije dobro nepripremljen stati na skije i spuštati se niz neki obronak. Posljedice doduše ne moraju biti kobne po život, ali prečesto uzrokuju probleme i bolna stanja koja mogu trajati godinama, a nekad i doživotno. Evo nekoliko najčešćih primjera iz moje prakse. - Kralježnica - Ona strada uvjerljivo najčešće, a ne ulazi u statistiku skijaških ozljeda, naprosto stoga što ozlijeđeni rijetko dolaze u specijalističke ortopedske ambulante. Tomu je tako jer s tim i takvim bolovima možete živjeti i raditi, ali otežano. Vrat i križa najčešće stradaju i to na dva načina. Jedan su padovi i mali pomaci kralježaka koji oni uzrokuju. Bolovi se ne moraju nužno pojaviti odmah, već se to događa i nekoliko dana ili tjedana po povratku sa skijanja. Osim bolova u vratu i križima, simptomi mogu biti i glavobolje, trnjenje u rukama ili nogama, a ponekad i bolovi u predjelu prsa, zbog kojih se ljudi čestu uplaše misleći da im je uzrok srčana disfunkcija. Naravno, češće se na ove probleme žale ljudi srednjih godina koji su na skijanje otišli bez adekvatne fizičke pripreme. Cijela ta simptomatoloigija jest lječiva, ali liječenje zna biti i dugotrajno. - Koljena - Ozljede kojih najčešće ulaze u statistiku skijaških ozljeda. Ona stradaju na sve mile moguće i nemoguće načine. Ukoliko izuzmemo lomove kostiju, oštećenja ligamenata najteže se liječe. Stradaju redom kolateralni ligamenti (češće unutarnji), te križni. U zavisnosti od toga radi li se tek o istegnuću ili pak o djelomičnom ili potpunom prekidu ligamenta, određuje se i terapija koja može ići od mirovanja i fizikalnog liječenja, pa sve do operativnih zahvata plastike, odnosno spajanja pokidanih sveza. Hrskavica koljenog zgloba posebno je osjetljiva, a skijanje je za nju povelik napor. Pa ako postoji njeno oštećenje, sva je prilika da ćete se poslije zimskog godišnjeg odmora duže družiti sa liječnicima i fizioterapeutima. - Ruka - Iako rjeđe no ozljede noge, one su isto tako bolne i teške za sanaciju. Palac je u prvoj rizičnoj skupini zbog hvata skijaškog štapa, zatim zglob šake pri padovima unutar kojih taj isti štap grčevito držite umjesto da ga pustite neka ide dođavola, dok lakat i rame stradaju tek povremeno u zavisnosti od načina i mjesta pada. Naravno, ukoliko se punom brzinom zatučete u kakvo stablo ili junačite vožnjom preko velikih hupsera možete ozlijediti i još koješta. Isto je tako i sa vučnicama koje po nekim statistikama uzrokuju čak 5-10 posto svih ozljeda na skijalištu. U svakom slučaju, potreban je izniman oprez pri odlasku na skijanje, zatim barem tromjesečna fizička priprema prije zimovanja, te svakako barem kratko razgibavanje prije spusta. No to nitko ne radi, pa ću spomenuti još samo jedan podatak. Svake, ali doslovce svake godine od sredine siječnja do sredine svibnja ozlijeđeni skijaši rekreativci čine oko 30% pacijenata u ovom studiju. Prvi val upravo dolazi i njega čine lakše ozlijeđeni koji će proći sa nešto mirovanja i fizikalne terapije. Slijedeći val pojaviti će se nakon mjesec, mjesec i pol, a sačinjavati će ga oni malo manje sretni, kojima operacija nije izmakla i sada trebaju potpuni oporavak i postoperativno liječenje. Pitam se što li im je sve to trebalo?