Opsjednutost šećerom je relativno novi fenomen. Eksplozija (skoro) nepodnošljivo slatkih proizvoda širi se brzinom svjetlosti. Naprosto, SVI UŽIVAJU U SLATKOM. Pitate se što je loše u tome? Zašto si ne bi osladili gorak život? Problem je što kod šećera ne postoji mjera. NAPROSTO, NE MOŽETE POJESTI ONOLIKO KOLIKO BI STVARNO ŽELJELI. Svaki slijedeći zalogaj vuče vas još više. Koliko koncentriranog zadovoljstva... Prema najnovijim podacima, prosječan Amerikanac pojede 200 g (40 čajnih žličica) šećera dnevno. Za lakšu orijentaciju, to je više od 70 kg godišnje. Zapravo, potrošnja je još veća. Isključite dijabetičare, koji uopće ne koriste šećer, jer ih on ubija. Onda isključite najmanju djecu, kod kojih se standardna potrošnja tek uhodava. (Znate, čokoladica brzo nađe put do dječjih usta. Uostalom, to je čokolada, specijalno dizajnirana za djecu, zar ne? PUNA JE MLIJEKA!) Izbacimo i one na dijetama, kao i neke, recimo, osviještene grupacije, koje preziru šećer. Procjenjuje se da današnja djeca, ovisnici o šećeru (a takvih je najviše), pojedu barem kilogram šećera u 4 dana. Potrošnja na rođendanskim zabavama je barem dvostruka. Ne vjerujete? Pa, U DVIJE LITRE GAZIRANOG PIĆA OTOPLJENO JE SKORO POLA KILOGRAMA ŠEĆERA. Žedna usta će to brzo popiti, zar ne? Općem šećernom trendu prilagodili su se i proizvođači slatkih delicija. Nude više proizvoda za manje novca. Niska cijena oduvijek je bila najbolji mamac, čak i za one u dilemama. Nekada se Coca-Cola prodavala u bocama od 0,25 ili 1 l. Danas ne možete kupiti ispod pola litre. (I nikome to nije previše. Možda pomišljate da je to količina za dvoje. Griješite, ČESTO JE I ZA JEDNOGA PREMALO.) Krajem godine, osobito su popularna «obiteljska» pakovanja od 2,5 l. Bio sam svjedokom kada je to popila JEDNA osoba u JEDNO popodne. (Ne znam da li je slijedeća faza 5-litarski bocun.) Sličan trend slijedi i Sneakers, ali i proizvođači sladoleda, keksi i ostali iz iste branše. Zašto se svi toliko trude da vam ponude što više i što jeftinije? Doprinos manjoj inflaciji? Uf, bojim se da nije tako. LOVE VAS NA UDICU, S KOJE SE VIŠE NEĆETE MOĆI IŠČUPATI. Stoga i potrošnja šećera raste po stopi od 2% godišnje. PRI OSKUDICI NOVCA, LJUDI RADO KOMENTIRAJU SKUPOĆU VOĆA I POVRĆA, ALI PREDMET KRITIKA NIKADA NISU NAPOLITANKE ILI KINDER LADA. (Pogodite što će prije završiti na restriktivnoj listi.) Sjećam se jednog reklamnog slogana za neke šećerne pločice. Išao je, otprilike, ovako: «Naš proizvod je toliko dobar, da ne možete pojesti samo jedan.» TO JE TOLIKO PROKLETO TOČNO. Uostalom, šećer baš i nema pretjerano lošu reputaciju. (Daleko ozloglašenije su masti.) Nažalost, manipulacije šećernog lobija skrivaju pravu istinu. ŠEĆER STVARA OVISNIKE, DOPRINOSI GOJAZNOSTI I PRERANOM STARENJU, RAZARA ZUBE, A DOLIJEVA I ULJE NA VATRU ZA MNOGE SMRTONOSNE BOLESTI. Sve je više dokaznog materijala o povezanosti šećera i delikvencije. Sve ću vam obrazložiti... Mnogi varaju samog sebe, kada misle da je lako riješiti se šećera. JEDNOSTAVNO, DONESEMO ODLUKU I TO ĆE TAKO BITI. I mnogi ne shvaćaju strast gojaznih za slatkim. «Nemaju volje da nešto izmijene.», standardna je osuda. U stvarnosti, kontinuirana želja za slatkim je «nešto iznad». Jedan stručnjak za ovisnosti je rekao: «Neovisnicima će kockica čokolade biti dovoljna za duže vrijeme. Nasuprot njima, ovisnicima če i 10 kockica biti malo. Njihova glad za slatkim ne da se utažiti. SIGNAL ZA «JOŠ» SLIJEDI VRLO BRZO. NEODAZIVANJE SIGNALIMA IZAZVAT ĆE TIPIČNE OVISNIČKE SIMPTOME.» Znate, ovisnička narav šećera jako je dobro poznata. I proizvođači to znaju, pa ga stavljaju posvuda. (Neki preljevi za salatu ili kečapi sadrže više šećera nego sladoled.) Tako se može desiti da još uvijek pretjerujete u slatkoj hrani, iako očiti šećer (kolači, slatka pića i sl.) izbjegavate. Slijedeći put: U vrtlogu ovisnosti