Zanimljivo je da u državi
koja kao društveno uređenje ima demokraciju (gdje upravljaju građani preko
svojih predstavnika), a kao svjetonazor kapitalizam (sustav u kojemu je
poslovično najvažniji novac), građani tek nakon 20 godina postaju svjesni da
dio svoje zarade nekome daju i da svotu, ukoliko žele, mogu i promijeniti
Prošli tjedan je jedan čovjek iz
Splita postao mala medijska zvijezda. Zašto? Izračunao je koliko otprilike
iznose njegova ukupna davanja državi. U grubom proračunu izračunao je da država
radniku, kroz radne poreze, prireze i
doprinose, uzme oko 50% prihoda. I još ga zezne za mirovinsko, jer mu prije
smrti ne isplati onoliko koliko je uplatio.
Podaci su se brzo proširili
Internetom, a bili su objavljeni u gotovo svim novinama.
Mene je to jako zabrinulo…
Ne sama činjenica da država
građanima oduzima, tj. građani državi plaćaju, velik dio svojih primanja. Mene
je zabrinulo to da ljudi do sada toga uopće nisu ni bili svjesni. A čitav
državni aparat postoji da bi služio građanima te iste države. Ukoliko im ne
odgovara ovakva kakva je, mijenja se. Kod nas je postalo gotovo pravilo da
građani postoje da bi država mogla funkcionirati. Pa se, kada nedostaje novaca
za razne agencije i ministarske automobile, građani dodatno oporezuju.
Jedan od razloga ovakve medijske
eksplozije zbog nečeg što bi trebalo biti opća kultura i učiti se već u
osnovnoj školi je to što su porezi danas vrlo dobro sakriveni.
Prije nekoliko tisuća godina, u
starom Egiptu, na primjer, u doba žetve, po selima bi prošli poreznici i
poljoprivrednicima uzeli, po procjenama,
oko 10% uroda. U robi ili radu, svejedno. I kada bi ratar vidio kako mu
na kolima odvoze desetinu njegovog teško zarađenog uroda, bio je jako ljut. Jer
mu je odvezeno doista trebalo. A oni s tim grade nekakve piramide koji ne služe
ničemu.
Kako takvo oduzimanje imovine i
zarade teško pogađa podanike i zna izazvati pobune, kroz povijest su smišljani
razni drugi oblici.
Danas je u Hrvatskoj, kako smo
vidjeli, dobar dio građana ostao iznenađen kada je znatiželjnik iz Splita
izračunao postotak koji država uzima. A
država uzima direktno iz plaće, prije nego što je novac uplaćen radniku. Tako
da ovaj na ruke dobiva svoj neto iznos, koji je prethodno umanjen za davanja.
Kolika su bila ta davanja, nikada ga vjerojatno nije niti zanimalo, jer je,
kada se ugovarao posao, pristao na tu neto plaću. Vjerojatno nije bio ni
svjestan da je čitava bruto plaća njegova i da bi dobio više kada bi porezi,
primjerice, bili niži. Jer, poslodavcu je zapravo svejedno hoće li dio plaće
dati radniku ili državi. Dapače, bilo bi mu draže da što više novaca dobije
njegov radnik. Ali, eto, tako je kako je.
Kao da netko našem Egipćaninu
uzme žito i prije nego ga je pokupio. A on ni ne zna da je to bilo njegovo.
Mislio je da mu je polje jednostavno takvo, da slabo rađa. Tek kada bi na hrpi
vidio što mu je oduzeto, shvatio bi da je možda mogao biti bogatiji. Međutim,
dok on nije svjestan da mu se uzima, stvari za državu funkcioniraju odlično.
Što dulje ne zna, to bolje. Najbolje je da nikad niti ne dozna.
Sada je hrpica otkrivena i,
gotovo nevjerojatno, objavljena kao vijest. A to je mogao i trebao izračunati i
znati svatko tko ili prima ili misli primati plaću u Hrvatskoj. Potrebne su osnovne matematičke vještine:
zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje.
Zanimljivo mi je da u državi koja
kao društveno uređenje ima demokraciju (gdje upravljaju građani preko svojih
predstavnika), a kao svjetonazor kapitalizam (sustav u kojemu je poslovično najvažniji
novac), građani tek nakon 20 godina postaju svjesni da dio svoje zarade nekome
daju i da svotu, ukoliko žele, mogu i promijeniti.
To je mogućnost koju egipatski
poljoprivrednik i mnogi drugi poljoprivrednici i radnici poslije njega nisu
imali. Bilo bi zbilja lijepo da se neka prava počnu i ostvarivati.
