Prije neki dan, dobro me je iskritizirala jedna moja pacijentica rekavši kako samo pišem o skidanju viška kilograma kod debelih osoba, a nimalo se ne brinem o njoj i ljudima slične fizičke konstitucije, koji doista imaju manjak tjelesne mase u odnosu na prosjek. Na te sam njene primjedbe zaustio da kažem: “Blago vama!”, ali nisam, jer manjak jest problem, pa čak i onda kada se radi o kilogramima. Mi koji smo skloni debljanju, skloni smo ne vidjeti nikakvu manu u nemogućnosti povećanja tjelesne mase, dapače, to želimo za sebe svim svojim srcem. Zamislite se u situaciji da jedete koliko i što god vam srce poželi, a da i nakon mnogo godina takvog lagodnog života bez odricanja možete ući u iste hlače ili haljinu koju ste nosili na maturalnoj zabavi. Lijepi snovi zar ne? A, onda naiđete na čovjeka koji sve to može, ali nije zadovoljan i želio bi suprotno, barem nekoliko kila više nego sada i to ne samo zbog estetskih razloga, ljetne sezone i kupaćih kostima, već zbog zdravlja i osjećaja snage. Takvih je ljudi neusporedivo manje od onih sklonih debljanju u koje ubrajam i svoju malenkost, pa se s njima i ne bave razne farmaceutske kuće, medicinski i kozmetički djelatnici i ini koji nam neprestance govore što i kako trebamo jesti, koje lijekove i čajeve trebamo piti a da bi regulirali svoju težinu i prilagodili je prosjeku, ma što god on značio. Mršavaca naprosto ima premalo a da bi se s njima isplatilo raditi. Eto, iz tog razloga i o njima nekoliko riječi. Tjelesni tip određuje genetika, dakle nasljeđe koje dobivamo od roditelja ili čak od daljnjih predaka. Nekada se on može odrediti već u vrlo ranoj dobi, a nekada dođe do izražaja tek kasnije. Karakteristike vlastitog tjelesnog statusa teško je mijenjati, ali se to ipak može. Potrebno je dovoljno vremena i upornosti, ali na kraju možemo stići do željenog cilja. Ako je kod debelih ljudi ili onima koji su tome skloni dovoljno ograničiti dnevni unos kalorija te će na taj način regulirati svoju tjelesnu masu, mršavim ljudima, a koji to više ne žele biti, neće se moći pristupiti samo savjetom da nastoje jesti više. Osim možda želučanih tegoba i probavnih smetnji, sva ta nastojanja neće polučiti vidljiviji rezultat. Ostavimo li po strani moguće hormonalne poremećaje, koji mogu biti u podlozi mršavosti, ali i ne moraju, da bi se tjelesna masa povećala trebati će učiniti puno više. Kod njih to konkretno znači i promjenu nekih uvriježenih navika, za što treba velika volja. Jedan od svakako dobrih načina jest rekreaktivni trening, ali u ovom slučaju ne vježbanje izdržljivosti poput dugotrajnog trčanja ili vožnje bicikla, već treninzi snage, najbolje u teretani. Takvo vježbanje, koje je u svojoj osnovi kratko, ali mu je cilj povećati obujam mišića, može uz promišljenu prehranu tijekom dovoljno dugog vremena mijenjati neke ustaljene metaboličke procese i polagano povećavati ukupnu masu tijela. Već vidim kako se ženama diže kosa na glavi pri pomisli da će postati mišićave i izgledati muškobanjasto, ali to se neće dogoditi. Osim toga, jasno je da poželjne obline tijelu ne daje masno tkivo, već mišići, a u žena je salo tek “fini tapecirung”, koji je dobar ako ga nema previše. Naravno, cijeli je ovaj proces dobro činiti u konzultaciji sa liječnikom i fizioterapeutom, pogotovo na početku, dok se rezultati još ne vide, a treba redovito i naporno vježbati. Osim estetskog, ovakav pristup će riješiti i mnoge zdravstvene probleme kojima su skloni ljudi sa težinom bitno manjom od prosjeka, dok samo pretrpavanje hranom to neće. Sve one savjete poput jedenja vrlo masne, slatke ili slane hrane treba odmah prekrižiti, jer oni doista neće donijeti ništa dobro.