Otrovne kemikalije nalaze se, kao dodatak, u skoro svakoj industrijski prerađenoj namirnici. Borba za opstanak na tržištu je nemilosrdna. Malo otrova ne škodi, glavni je moto velikih proizvođača hrane. Što je najgore, ovakva filozofija najšire je prihvaćena. Otrovno "obogaćivanje" hrane već je toliko uobičajeno, da smo na to već totalno otupili. Dešava se slijedeće: KEMIKALIJE, KOJE SU PO SKLADIŠTIMA DEKLARIRANE KAO OTROVI (I NA ČIJIM SE POSUDAMA NALAZI MRTVAČKA GLAVA), NAGLO GUBE SVOJ OTROVNI KARAKTER KADA IH SMIJEŠAJU I DODAJU U GAZIRANO PIĆE ILI ŽVAKAĆU GUMU, NA PRIMJER. Doduše, tada više nisu u koncentriranoj formi, pa ne dovode do trenutne smrti ili trenutnih trajnih oštećenja. Pogledajte deklaracije! Naći ćete na desetine raznih dodataka, vrlo kompliciranih naziva. Teško ćete se u tome snaći, ali na to se i računa. "Trovači" vjeruju da nećete puno razumjeti, pa će vas trovati još i više. Recimo, da li bi popili popularno bezalkoholno piće, kada bi znali da izaziva promjene na mozgu? Ne bi, je li? A znate li da upravo zbog takvih pića mnoga djeca trpe posljedice-hiperaktivno i agresivno ponašanje, smetnje u govoru, čitanju i pisanju i sl.? Boja gaziranih pića pomno se odabire. To su, većinom, spojevi dušika i benzena, poznate kancerogene supstance. Tako npr. žuta boja tetrazin dobije se reakcijom acetilena i diazometana. Meni ovi nazivi ne djeluju kao zdenac zdravlja. Ali, to je cijena tržišne utakmice. Umjetne arome još su raširenije. Nalaze se u većini životinjskih proizvoda, slasticama, industrijskim čajevima (Volite li više aromu marelice ili šumskog voća? HAJDE, POGODITE KOLIKO MARELICA ILI ŠUMSKOG VOĆA IMA U SVAKOJ VREĆICI "VOĆNOG" ČAJA!), voćnim sokovima i sirupima, multivitaminskim preparatima, bombonima i još u koječemu. Zamamni mirisi koji podsjećaju na voće obična su varka za naša osjetila. VOĆE JE SAMO NA ETIKETAMA. Željena aroma dobije se kombiniranjem 10, 20 ili više kemikalija. Evo, umjetna aroma breskve nastane miješanjem aldehida C14, etil-2, 4-decadienoata, linalyl formata, isopropyla 2, methyl butyrata, amilvalerianata, geraniola, etilkapronata, terpenilacetata, cimtaldehida... Miris ne potječe od breskve s drveta, ali je jednak pravoj breskvi. I znatno je jeftiniji. Cijela kuća će zamirisati na voćnjak. Vrlo popularna je i aroma za kakao. Čine ju feniletil alkohol, acetofenon, diacetil, etilcinamat, furfurol, FENILACETALDEHID, ALDEHID C 18 i ACETALDEHID. Proizvođač acetaldehida u deklaraciji navodi: kancerogen, mogućnost trajnih organskih oštećenja. Baš acetaldehid nalazi vrlo široku primjenu: arome za šljivovicu, vinjak viski, neki sirevi. Čak i za Fantu! Ni kruh nije ono što je nekad bio. Kako sve više ljudi traži pravi crnu kruh (odnosno, bune se da ponuđeni kruh nije dovoljno crn), PEKARI SU MU POČELI DODAVATI UMJETNE BOJE. Istina je, ne svi. Ali one najcrnje vrste mogle bi biti sumnjive na nepoželjne dodatke, kao što su brillantblack, patenblue ili posebno opasni tartrazin. Na kruhu nema deklaracije, pa možete samo nagađati što ste zapravo pojeli. Slično je i s mesom. Dodaju mu boje, kako bi kamuflirati njegovo propadanje. KUPCI VOLE DA JE MESO CRVENO, A NE BLEDUNJAVO. Za mesne boje koriste se kalijev i natrijev nitrat, koji u spoju s prirodnim izlučevinama želuca i s drugim sastojcima hrane stvara nitroamine, snažne uzročnike raka. Američka FDA naložila je nekim proizvođačima lakova za kosu da na svoje proizvode istaknu: "Sadrži tvari, koje prodiru kroz kožu i izazivaju rak kod životinja." PITAM SE ŠTO JE S LJUDIMA. Nedavno je Klinika za pedijatrijsku onkologiju iz Dusseldorfa objavila popis otrovnih dodataka, koji su u najširoj upotrebi. Kopiju bi svatko trebao imati. MOŽDA I VAŠI ZDRAVSTVENI PROBLEMI VUKU KORIJENE IZ MNOGIH SPOJEVA S OZNAKOM E (iza E slijedi neki trocifreni broj). Među sastojcima jedne žvakaće gume, za koju piše da je dizajnirana posebno za djecu, naišao sam na 8 opasnih E-kemikalija. U nekim voćnim sirupima po 5-6. Slično je i kod slatkiša. Kada laboratorijski miševi stradaju nakon unosa aspartične kiseline, onda je to u interesu nauke. A upravo ta kiselina glavni je sastojak aspartama, uobičajenog dodatka u žvakaćim gumama i drugim slatkišima bez šećera. Normalnom čovjeku teško je sve to shvatiti. Jer živi i naučnim znanjima napunjeni ljudi odobrili su sve što jedemo. Očito, samo oni mogu objasniti po kojim to kriterijima hrana s dodatkom otrova nije opasna za ljudsku prehranu. Slijedeći put: Dileme oko soje