Alergijom na hranu nazivamo stanje do kojeg dođe zbog pretjerane imunološke reakcije organizma na hranu. Pretpostavlja se da su glavni alergeni u hrani proteini. U jednakoj mjeri obolijevaju mužjaci i ženke, a nešto češće se srećemo sa alergijom na hranu kod određenih pasmina pasa kao što su dalmatineri, west highland terieri, labradori, bokseri. Simptomi se mogu pojaviti već kod vrlo mladih pasa, mlađih od jedne godine, no alergija na hranu se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Osnovni simptom ovog oboljenja jest svrbež koji se javlja neovisno o godišnjem dobu. Svrbi cijelo tijelo, a vrlo često se primarno javljaju svrbež i krastice na vrhovima uški. Rijetko dolazi do alergije na hranu kod koje nema jakog svrbeža. Na koži se javljaja crvenilo i maleni prištići, dolazi do nastanka tzv. ekcema jer se bolesna životinja neprestano češe i na taj način se sama povrijedi. U tom slučaju dolazi i do infekcije oboljelog mjesta na koži. Ekcemi najčešće nastaju na području vrata i lica jer se na tim mjestima psi uspiju počeškati stražnjom nogom. Nastaju i na korijenu repa te bedrima jer se tamo psi uspiju dohvatiti zubima. Koža na bolesnim dijelovima postaje tamna, a vremenom se može razviti seborea. Bolest se može uz opisane simptome manifestirati i promjenama na noktima. Kod mačaka je obično prisutan svrbež na licu, glavi i uškama, a kao posljedica alergije na hranu može nastati i kompleks eozinofilnog granuloma na usni ili stražnjim nogama. Istovremeno sa kožnim simptomima mogu se javiti i simptomi od strane probavnog trakta, iako je to rijetko. Obično dolazi do kolitisa - stolica je sluzava, ponekad sadrži tragove sviježe krvi, bolesna životinja defecira otežano i učestalo. Dijagnostiku dodatno otežava podatak da se istovremeno sa alergijom na hranu javljaju i drugi oblici preosjetljivosti kao što su alergija na buhu, atopija, alergija na crijevne parazite. Česte su istovremene infekcije kože bakterijama. Zato je vrlo važno da psa sa kožnim problemima očistimo od unutarnjih i vanjskih parazita kako bi mogli isljučiti barem neke od alergija. Nerijetko vlasnici postanu nepovjerljivi kada psu koji se češe dajemo lijekove protiv glista, no to nam i te kako pomaže u donošenju konačne dijagnoze. Idealana metoda za dijagnostiku alergije na hranu je tzv.eliminacijska hipoalergena dijeta.Tako započinjemo hraniti psa sa hranom koja sadrži jednu vrstu proteina i jednu vrstu škrobne namirnice kojoj pas do tada nije bio ispostavljen.Treba pripaziti na to da su psi koji žive sa mačkama često ispostavljeni ribljim proteinima jer povremeno pojedu mačju hranu. Namirnice koje se koriste u eliminacijskoj dijeti su primjerice kombinacija svinjetine i krompira, meso zeca, patke i tune. Ništa osim sviježe vode ne smije se nuditi psu tokom takve dijete inače je sve besmisleno. Ne smiju se nuditi ni žvakalice, nagradice, a idealno je da pas u tom periodu ne pije nikakve lijekove. Eliminacijska dijeta nije izbalansirana dijeta, pa vlasnika treba upozoriti da pas može smršaviti, da mu dlaka može izgubiti sjaj te da će biti gladniji nego inače. Postoje komercijalne dijete napravljene upravo u ovu svrhu. Druga opcija je hranjenje psa sa hipoalergenim dijetnim hranama koje sadrže hidrolizirane proteine. Oni su smanjeni na malene molekularne sastavne dijelove koje imunološki mehanizmi neće registrirati. Trajanje eliminacijske dijete moralo bi biti 8 do12 tjedana. Ukoliko simptomi nestanu u prehranu postepeno dodajemo nove proteine kako bi ustanovili koji od njih će provocirati ponovni svrbež i crvenilo te tako pokušamo ustanoviti na koju je namirnicu pas preosjetljiv. Najčešći alergeni dokazani kod pasa jesu govedina, piletina, mlijeko, jaja, pšenica. Kod mačaka to su riba te mlijeko i mliječni proizvodi. Alergije na više od jednog alergena su rijetke Jasno je da rješavanje kroničnog svrbeža nije jednostavan zadatak kako za veterinara tako i za vlasnika bolesnog psa ili mace.Potrebno je strpljenje i upornost te uska suradnja sa veterinarom kako bi se ovaj problem riješio.