Alergija na hranu manifestira se uglavnom samo na koži (uši, leđa), a tek u 10 do 15% slučajeva javljaju se proljev i povraćanje. A svi smo skloni vjerovati da problematična hrana mora izazvati barem neke simptome u probavnom traktu!


Za alergijom na ugriz buhe po učestalosti slijedi pre­osjetljivost na hranu koja se u jednakom omjeru javlja i kod pasa i kod mačaka. Tako je kod tih životinja alergija na hranu uzrokom 5% svih kožnih oboljenja. Alergija na  hranu nema se­zonski karakter,  a promjene koje nastanu na koži pra­ćene su jakim svrbežom. 

Liječenje je problema­ti­čno kao i postupak otkriva­nja vrste hrane koja je izaz­vala alergičnu reakciju. Kao prvo, do reakcije može doći već nekoliko minuta nakon uzimanja hrane (tada je ci­jela stvar jasnija) ali su mno­go češće tzv. zakašnjele reakcije koje se javljaju tek nekoliko dana nakon konzumira­nja odgovorne vrste hrane.
 
Kao drugo, alergiju naj­češće izazove ona vrsta hra­ne koju ljubimac uzima već mjesecima pa i godinama, pa je onda razumljivo da su vlasnici začuđeni kada za problem njihovog psa optu­žimo neku namirnicu koju on oduvijek jede i strašno ju voli.

Među namirnice koje čes­to izazivaju zakašnjele reakcije spadaju kravlje mlijeko, govedina, svinjetina, jaja i piletina, a sve su to ( ili barem neke od njih), oba­vezni sastojci obroka kućnih ljubimaca i to posebno onih koji dobivaju kod kuće sprem­ljen obrok.

Treća stvar koja također ponekad otežava rješavanje problema je podatak da se alergija na hranu manifestira uglavnom samo na koži (uši, leđa) a tek u 10 do 15% slu­čajeva javljaju se proljev i povraćanje. A svi smo skloni vjerovati da problematična hrana mora izazvati barem neke simptome od strane probavnog trakta! Dakle, glavni je problem u cijeloj priči kako uvjeriti vlasnika da postoji mogućnost alergije na hranu, a zatim privo­ljeti i vlasnika i njegovog ljubimca da se drže propisane dijete.

Dijetu propisujemo zato da bi metodom eliminacije otkrili koja je hrana uzrok problema. Danas su na tržištu prisutne hipoalergene hra­ne koje se mogu nabaviti kod veterinara, pa bolesnim  psima i macama  jednostav­no odredimo da jedu samo tu hranu i ništa drugo kroz jedan duži vremenski period. Ukoliko je dijagnoza pra­vilno postavljena, uspjeh ne­će izostati.

Kao i kod ljudi, kod naših potpuno udoma­će­nih prijatelja koji se hrane mnogo sličnije nama nego svojim divljim rođacima, zdrava i kontrolirana preh­rana igra i te kakvu ulogu u preventivi i u terapiji raz­nih oboljenja.