Kako će za 300 godina izgledati proslava obljetnice Oluje? Hoće li pobijediti svečani, službeni protokol s uniformiranim vlastodršcima i njihovom klikom ili će nadvladati narodna svečanost? 300 godina je mnogo vremena…
Prošli tjedan bila je Sinjska alka. Hrvatska viteška igra. Održava se svake godine u prvoj nedjelji mjeseca kolovoza, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima 14. kolovoza 1715. Dakle, sjećanje na pobjedu od prije otprilike 300 godina. Tada je 700 hrvatskih vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu turske vojske pod zapovjedništvom stanovitog Mehmed-paše Čelića koja je navodno brojala 60.000 vojnika.
U čast na tu slavnu pobjedu, održava se svečana Alka. Inače, pogađanje alke u 17. i 18. stoljeću služilo je kao vojnička vježba za konjicu. Alka danas je svečana varijanta bivše vojne vježbe. Kako je nekad borba protiv Turaka bila prilično važna, Alku je sponzorirao sam car Franjo Josip, pa se održavala i njemu u čast. Godine 1842. Alka je održana u čast dolaska u Sinj austrijskoga nadvojvode Albrechta. Godine 1875., 18. svibnja, održana je izvanredna svečana Alka prigodom boravka cara i kralja Franje Josipa I. u Sinju.
Slijedom dobrih običaja, sada je pokrovitelj Alke predsjednik samostalne i neovisne republike Hrvatske. I na Alku, baš poput austrijskih velikodostojnika, dolazio je politički vrh novonastale republike.
Ta republika za svoje postojanje ima zahvaliti sudionicima akcije Oluja, kojom je, početkom kolovoza 1995., Hrvatska vojska oslobodila okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila tzv. Republika Srpska Krajina. Kao što su Austrijanci bili jako zahvalni jer su im Hrvati obranili državu, tako su i Hrvati zahvalni Hrvatima jer su im oslobodili državu. Povodom obljetnice Oluje svečano se obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
No, Oluja se na isti dan obilježava i u malom mjestu Čavoglave. I tamo Hrvati hrle odati počast svojim braniteljima. Vodstvo države je na jednom mjestu, u Kninu, dok se u Čavoglavama obilježava masovna pučka fešta na kojoj je ove godine bilo oko 70.000 ljudi.
Na toj fešti masovno se okreću janjci na ražnju. Navodno se čak ove godine okrenuo i vol. Sluša se domoljubna glazba. I neki sudionici nose ustaška obilježja. Kakve ona imaju veze ima s tim? Nikakve. Ali, naši imaju komplekse iz prošlosti.
Tako se, eto, otprilike u isto vrijeme obilježavaju dvije velike pobjede iz naše slavne vojne prošlosti. Jedna relativno nedavna, a jedna stara skoro 300 godina.
Ono što mene zanima je kako će za 300 godina izgledati proslava obljetnice Oluje?
Hoće li pobijediti svečani, službeni protokol, s uniformiranim vlastodršcima i njihovom klikom ili će nadvladati narodna svečanost? 300 godina je mnogo vremena…
Zavirimo u 2312. godinu...
- Tata, idemo poslije Alke na onu drugu turističku atrakciju?
- Koju?
- Onu gdje se pokazuje kako su živjeli pastiri u kamenom dobu.
- Koja je to?
- Ona gdje iznad vatre okreću životinje.
- Aha, onu… A to su sada plastični modeli. Danas je protuzakonito ubijati životinje. I to nije prikaz života pastira iz kamenog doba. To je proslava velike hrvatske pobjede protiv pobunjenih Srba. Zvala se Oluja.
- A zato pjevaju onu pjesmu o vjetru s onog brda.
- Upravo tako. Pjevaju pjesmu o vjetru i u narodnim nošnjama okreću umjetne životinje na ražnju.
- Crveno bijeli kvadratići…To mora da je bila velika pobjeda.
- Da toga nije bilo, ti ne bi bio ovdje. U velikoj Svjetskoj uniji.
- Ali, tu su i oni protiv kojih smo se borili. Pa čak i oni protiv kojih su se Alkari borili. Svi su u jednoj velikoj planetarnoj državi.
- Istina, ali oni to tada nisu znali. Oni su se borili za svoj kraj.
- U svakom slučaju, to je jako dobro za naš turizam…
(foto: Alka.hr)
