Ne može se reći da su onda baš svi milicajci u bivšoj državi bili loši, ali da su svi bili na nivou zadatka, sigurno nisu. Tako se pamti stari vic kad je cajo zaustavio vozača, pa ga pita što je po zanimanju? Biokemičar, odgovori vozač. Ma, bolan, ne pitam te što si bio, nego što si sada!

Današnja Policija je školovana, educirana, finog ponašanja, no kad je prekršaj u pitanju, praštanja više nema. Naročito ako se radi o alkoholu. Iako su mnogi ljuti na djelatnike Policije kad im uzmu vozačku, i u sebi im u tom momentu zažele sve najgore, mnogi bi im trebali biti zahvalni što su im možda spasili život. Nije danas jednostavno, kad smo svi tako vezani uz automobile, ostati tri ili više mjeseca bez vozačke, dobiti kaznene bodove i platiti masnu kaznu, ali kad se malo cifre stave na papir ispada da vam razbijeni blatobran, far i branik koštaju više od ukupne štete koje ste imali gubitkom dozvole. Ljudske živote da i ne spominjemo. Malo je onih koji su toliko prisebni, pa kad osjete da su popili više od dozvoljenog, ostave auto ili pozovu nekoga da dođe po njih.

Oni skloni češćim opijanjima, sjedaju u auto, bez obzira na komentare sa strane da to ne bi smjeli. To su mali Bin Ladeni koji gube sve osjećaje i misle da su Pale sam na svijetu, tj. da je cesta samo njihova i da osim njih na toj cesti više nitko ne postoji. Ponovimo jednom izrečeno razmišljanje, da bi takvima nakon par težih alkoholnih prekršaja, trebalo omogućiti daljnju vožnju, ali tako da se na njihovim automobilima velikim slovima napiše ime i prezime, te veliki natpis “pazi, pijanac za volanom”. Valjda i sramota ima nekog efekta, a svi bi ostali vozači bili na više nego pristojnoj udaljenosti od njih. Ako se samo jedan vozač bude odrekao pića, ili odbio sjesti za volan ako je popio, već je puno učinjeno. Piše u novinama da po Njemačkoj na izlazu iz disko klubova ili mjesta gdje se dobrano konzumira alkohol, postoje sterilni uređaji za mjerenje alkohola, poput onih koje ima Policija i gdje se točno može vidjeti količina alkohola u krvi. Statistike kažu da nakon saznanja da je prijeđena dozvoljena granica, mnogi pozivaju taksije, koji ih onda odvezu kući. Nivo kulture i odgovornosti! Neki dan sam bio svjedokom opijenog šesnaestgodišnjaka koji se dobro ispovratio za šankom, pa je izašao van. Svi smo mislili da je otišao na friški zrak na osvježenje. No kad smo već prestali o tome govoriti, začuo se zvuk paljenja skutera i taj isti već je vozio prema glavnoj cesti. Da stvar bude gora još je ukrcao kolegu koji po pitanju pijanstva nimalo nije zaostajao za njim. Kako su i do kuda držali ravnotežu nikome nije bilo jasno, ali su svi nagađali i pogodili da će sutra nešto loše pisati u Novom listu. Dakle, kad voziš, ne pij, kad piješ, ne vozi, stara je poslovica, koja nije izmišljena tek tako. Ne možete li se kontrolirati, radije ostanite kod kuće ili izmislite kvar na vašem automobilu, pa se nekom prikrpajte u auto. Puno je sigurnije za vas i za druge!