Alkoholizam se definira kao poremećaj u ponašanju, devijantan oblik ponašanja, koji nastaje uslijed dugotrajnog uzimanja prekomjerne količine alkohola. Uzrok sklonosti alkoholu ostaje nepoznat, no određene osobine prisutne su u većem broju među alkoholičarima, a to su depresija, autodestruktivnost, ovisnost, seksualna nezrelost. Genetski i biokemijski defekti koji rezultiraju alkoholizmom nisu otkriveni. Alkoholizam je kronična bolest koja uključuje ne samo fizičke nego i psihosocijalne probleme pacijenta, njegove obitelji i okoline. Incidencija dijagnosticiranog alkoholizma je u porastu, a obolijevanje muškaraca u odnosu na žene iznosi 4:1. Klinička slika / Dijagnoza Stalna apsorpcija velikih količina alkohola rezultira nakon nekog vremena razvojem tolerancije na njegove učinke. Toleranciju uzrokuje navikavanje stanica središnjeg živčanog sustava na alkohol. Fizička ovisnost koja prati to razvijanje tolerancije je jaka, a svako ustezanje od alkohola dovodi do neželjenih učinaka koji mogu rezultirati i smrću. Simptomi apstinencije (ustezanja od alkohola) obično počinju 12 do 48 sati nakon prekida unosa, a uključuju drhtavicu, slabost, znojenje, simptome probavnog trakta. Javlja se i alkoholna halucinoza koja nastaje nakon naglog prekida dugotrajnog uzimanja alkohola. Manifestira se slušnim iluzijama i halucinacijama. Halucinacije obično prestaju i pacijent se oporavi unutar 1 do 3 tjedna. Stanje nalikuje shizofreniji, no nema poremećaja u razmišljanju niti je anamneza tipična za shizofreniju. Pojava halucinacija inače obično prethodi deliriumu tremensu. Delirium tremens počinje 48 do 72 sata nakon prekida uzimanja alkohola, a očituje se napadajima tjeskobnosti, depresijom, zbunjenošću, lošim snom, jakim znojenjem, a česte su i prolazne halucinacije. S napredovanjem delirijuma javlja se tremor šaka (tresu se u mirovanju), a može se proširiti i na glavu i na trup. Znakovi oporavka trebali bi se početi pojavljivati unutar 12 do 24 sata, a ukoliko dođe do znatnog povišenja tjelesne temperature, to nije dobar prognostički znak. Alkohol ima izravno toksično djelovanje na jetru, što se pojačava i slabom prehranom kao posljedicom gubitka apetita zbog pretjeranog uzimanja alkohola. Najznačajnija oštećenja organa kod alkoholičara su ciroza (alkoholna bolest jetre), periferna neuropatija (oštećenja završetaka živaca), oštećenje mozga, kardiomiopatija (bolest srčanog mišića) najčešće u kombinaciji s aritmijama (poremećaj srčanog ritma), gastritis (upalna bolest želuca), a može se javiti i pankreatitis (upala gušterače). Liječenje Najvažnija točka liječenja je apstinencija, ustezanje od konzumiranja alkohola, no prethodno je potrebno napraviti potpuni pregled i obradu pacijenta kako bi se ustanovile postojeće bolesti i poremećaji koji bi mogle zakomplicirati ustezanje. Važno je pri tome i razlikovati delirium tremens od duševnih promjena koje nastupaju u akutnom zatajenju jetre. Prilikom terapije potrebno je održavati ravnotežu tekućine, te davati visoke doze vitamina C i B-kompleksa. Benzodiazepini su glavni lijekovi koji pružaju uporište cjelokupnoj terapiji, a doziranje ovisi o statusu bolesnika. Detoksikacija se provodi prestankom uzimanja alkohola, te ispravljanjem nutricijskog deficita (alkoholne neuhranjenosti), a nakon toga mora uslijediti i psihosocijalna terapija kako bi se promijenilo ponašanje bolesnika i spriječilo ponovno posezanje za prekomjernom konzumacijom alkohola.