Mozak životinja koje su dodatno izlagali aluminiju ili živi pokazuje vrlo slične osobine kao kod Alzheimera
Alzheimerova bolest predstavlja jednu od najvećih enigmi suvremene medicine. Paušalno se kao najveći faktor rizika ističe starost (u dobi iznad 85 godina pojavnost je oko 50%), a sve ostalo predstavlja zrakoprazan prostor, u kojem lutanje nikada ne prestaje. To je, prvenstveno, bolest mozga. Svojim napredovanjem, uništava pamćenje do neprepoznatljivosti. I to nije obična staračka zaboravnost, već nešto daleko gore. Komunikacija između neurona u mozgu je zapela i oboljeli se (gotovo) ničega ne sjeća, ništa ne razumije, duševno i tjelesno naočigled propada.
Pravog lijeka nema (zadnji odobreni lijek za djelomično ublažavanje simptoma datira od prije 15 godina), patnja vremenom postaje neizmjerna. To je bolest koja guta život. Nastaje li tek tako?
Alzheimerova bolest po mnogo čemu podsjeća na polagano trovanje. Preciznije, kao da nešto iz dana u dan nagriza moždano tkivo. Zapravo, TO I JE TROVANJE. I to prvenstveno aluminijem i živom.
Ništa čudno. Čak i mozak životinja, koje su dodatno izlagali aluminiju ili živi, pokazuje vrlo slične osobine kao kod Alzheimera. Aluminij je ekstremno otrovan, a nalazi se posvuda. Tek kratki podsjetnik – aluminijska folija, prašak za pecivo, posuđe, dezodoransi, čak i make-up. (Jeste li znali da i injekcije u sklopu imunoterapije za kontrolu alergije sadrže aluminij?) Htjeli to priznati ili ne, dio aluminijskog posuđa pojedete. Slično se događa i s folijom, pogotovo nakon izlaganja visokoj temperaturi. Samo jedno cjepivo protiv hepatitisa B sadrži 250 mikrograma aluminija, oko 20 puta više od gornjeg limita za dnevni unos. I nitko se ne uzbuđuje. Donedavno su nas eksplicitno uvjeravali da takav aluminij izlučimo u cijelosti. Sada znamo da završava u limfnim čvorovima, slezeni i mozgu.
Vjerojatno najopsežniji izvor žive predstavljaju amalgamske plombe. Usađene u ustima, s trajnim isparavanjima u mozak. Jedno istraživanje je pokazalo da u moždanom tkivu oboljelih redovito možemo pronaći znatno povećane vrijednosti žive, obično 2-4 puta više nego kod zdravih osoba. Točnije, to je najzastupljeniji element u tragovima u mozgu žrtava Alzheimerove bolesti. Oboljele osobe koje uklone sve amalgamske plombe i provedu sistemsku detoksifikaciju (koja nije laka i traje nekoliko mjeseci) često doživljavaju gotovo nezamisliv oporavak. Bez uobičajenih lijekova i “hrabrih” terapija. Po svemu sudeći, eliminacija otrovnog tereta je jedino što istinski makar ponekad pomaže.
Naravno, ne mislim reći da su aluminij i živa jedine opasnosti. Dodatni rizici sigurno postoje. Okruženi smo zagađivačima, kvaliteta hrane nije dobra, pesticide probavljamo na dnevnoj bazi, toksični lijekovi i cjepiva troše se nemilice.
Brojne alergije i sistemska zaraženost Candidom predstavljaju samo međukorak prema daleko težim situacijama. Netko će podleći brzo, netko sporije. Svaki organizam je svijet za sebe. Alzheimerova bolest je samo jedna u nizu posljedica.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
