Zubarske organizacije preporučuju zubarima da u razgovoru s pacijentima ne spominju živu, a naročito činjenicu da ona čini 50% amalgama
Američka Uprava za hranu i lijekove zabranjuje bilo kakvo korištenje žive u liječenju životinja, ali takva zabrana ne važi za ljude. Dapače, amalgamske plombe koriste se i kod male djece i kod trudnica. Mislite da smo otporniji od životinja ili nam truju zdravlje arhaičnom metodom (u upotrebi već 150 godina), vješto skrivajući pravu istinu? U Americi se 300 tona žive svake godine ugradi u plombe.
Zapravo, amalgami su mogli opstati samo na način da se skriva sadržaj žive. Popularni naziv je „srebrna plomba“, makar je u njima daleko manje srebra nego žive. No, ljepše je čuti „srebro“, zar ne? Zubarske organizacije preporučuju zubarima da ne spominju živu u razgovoru s pacijentima, a naročito činjenicu da 50% amalgama čini živa. Prema tim istim organizacijama, svako plašenje (pa makar i opravdano) bilo bi neetičko. Šutnja kod mnogih stvara osjećaj sigurnosti (valjda bi nam rekli da je to nešto loše…), ali radi se o lažnoj sigurnosti. Znate li da amalgamska plomba trajno isparava u mozak?
Mnogo je problema vezano uz amalgame. Može vam oštetiti bubrege, a može i zauvijek iskvariti neurološki sustav, osobito kod djece. Za implantiranje amalgama potreban je veliki krater, duboko u zdravu zubnu strukturu. Pokazalo se da je takav zub osuđen na nevolje. Plomba se širi i skuplja, ovisno o temperaturi. Sve to podrazumijeva lakše pucanje, odnosno daljnje propadanje zuba. Novo maltretiranje i novi izdaci. Tko vuče korist iz ovakvog razvoja događaja?
Imam dojam da se neki zubari nikada neće odreći živinih plombi. Tu čak ni cijena nije bitna. (Ako su manje plombe u pitanju, kompozit i amalgam koštaju, otprilike, isto.) Ugradnja je laka i brza, što podrazumijeva i najbrži obrt kapitala. Vražji novac.
Sve me neodoljivo podsjeća na stanje s mamografijom, gdje se žene potpuno bespotrebno ozračuju. Time nesumnjivo stvaraju bolest umjesto da je sprečavaju. A već odavno postoji potpuno bezopasna termografija, koja otkriva rak dojke godinama prije mamografije. Slično je i kod zubnog zdravlja. Tretiranje karijesa bez upotrebe bušilice već neko vrijeme postoji, ali se rijetko primjenjuje. Praksa „dubokog bušenja“ i ugradnja otrova u osakaćenu zonu još uvijek živi. Kao da nam nedostaje zdravstvenih problema.
