Analna fisura(rasjeklina, rascjep, puknuće, brazda) je definirana kao bolan, uzdužan defekt na prijelazu kože u sluznicu anusa(otvor na kraju debelog crijeva.. Pruža se odmah ispod t.zv.nazubljene crte do analne ivice.Može biti akutna i površna ili kronična pokazujući na svom dnu mišićne niti, fibrotične podminirane rubove, suvišan kožni nabor("stražar") i hipertrofičnu analnu papilu.Fisure su najčešći uzrok bolnog krvarenja iz rektuma i često je bol jaka, a lezija je mala.Fisure zahvaćaju sve dobne skupine, ali su ipak najčešće u trećem i četvrtom desetljeću života.Žene i muškarci su jednako zahvaćeni. Često se javljaju i kod djece i najčešći su uzrok rektalnog krvarenja u toj dobi. Analne fisure smještene su u 99% slučajeva kod muškaraca u stražnjoj srednjoj liniji, a u 90% kod žena.Ostalo pripada prednjoj srednjoj liniji.Ako je fisura lokalizirana na drugom mjestu uvijek treba posumnjati na neku drugu bolest kao što su na pr.upalne bolesti crijeva. Etiologija (proučavanje uzroka nastanka i razvoja neke bolesti) Etiologija analne fisure je nejasna i vjerojatno je uzrokuje više faktora.Dokazano je da mogu utjecati na razvoj: povrede, anatomija analnog kanala, poremećaj u radu sfinktera(dva mišića, unutarnji i vanjski čija je uloga neobično važna u zatvaranju analnog kanala), raniji kirurški zahvati i upalne bolesti crijeva. Smatra se da je povreda početni faktor za mnoge fisure.Bolesnici često navode pojavu simptoma nakon obilne, tvrde stolice. Rjeđe je povreda povezana s porodom ili nakon uvođenja stranih tijela.Proljevi mogu takoder dovesti do povrede anusa.Učestali jaki pokreti crijeva povezani s kemijskim utjecajima mogu dovesti da sluznica i koža postanu jako osjetljivi na povrede. Upalne bolesti crijeva ili raniji kirurški zahvati u tom dijelu mogu biti predisponirajući faktori razvoju fisure.Čvrsto je dokazana povezanost upalnih bolesti crijeva i razvoja analne fisure.Raniji kirurški zahvati mogu dovesti do stvaranja ožiljaka i suženja, što ponovo dovodi do cijepanja nakon širenja. Anatomska konfiguraija unutrašnjeg i vanjskog analnog sfinktera može biti predisponirajući faktor za formiranje analne fisure.Kod vanjskog mišića fisura se razvija na mjestima njegovih hvatišta sprijeda i straga.Kod ljudi koji imaju fisuru dokazan je povećani tlak unutrašnjeg analnog mišića, a nakon izliječenja tlak se vraća na normalu. Dijagnoza Pažljivo uzimanje povijesti bolesti prije pregleda obično dovodi do točne dijagnoze.Najčešći simptom je bol u analnoj regiji, koja se pojačava stolicom.Uz bol javlja se krvarenje, svrab ili iscjedak.Bol se obično opisuje kao rezanje, cijepanje ili žarenje, a počinje prolaskom stolice i traje nekoliko sati iza toga.Neki pacijenti imaju bolove jako dugo, pa odlažu slijedeću stolicu što dovodi do zatvora.Slijedeća tvrda stolica dovodi ponovo do ozljede i trajnog stiskanja analnog mišića.Taj zatvoren krug kad je jednom uspostavljen dovodi do trajnih bolova.Krv je svjetlo crvena i obično se vidi na toalet papiru.Oko 50 % bolesnika se tuži na svrab, koji je obično nastaje zbog iscjetka.Bolesnici s jakim bolovima mogu također imati i smetnje s mokrenjem Diferencijalna dijagnoza Analne fisure moraju se razlikovati od ulkusa, koji su rezultat drugih bolesti kao što su upalne bolesti crijeva, infekcije i malignitet.Često analna bolest predstavlja početnu manifestaciju Crohn-ove bolesti ili ulcerativnog kolitisa.Otežano zarastanje ili ponovna pojava nakon kirurškog zahvata govori za upalnu bolest crijeva.Kod Crohn-ove bolesti kod 50% bolesnika se javlja u toku bolesti i fisura.Analni ulkusi mogu biti povezani s ulceroznim kolitisomUlcusi su obično široki i ne nalaze se u srednjoj liniji.Za razliku od Crohn-ove bolesti tu se dijagnoza može postaviti rektosigmoidoskopijom Kod infekcija kao što su herpes, sifilis, kankroid i tuberkuloza mogu se javiti analni ulkusi. Epidermoidni karcinom anusa i adenokarcinom rektuma mogu takoder imati bolna pražnjenja.Te su lezije obično atipične, lako se prepoznaju i biopsija tkiva potvrđuje dijagnozu. U Specijalnoj bolnici Liganj može se postaviti točna dijagnoza i točna diferencijalna dijagnoza, a zatim je moguće provesti medikamentozno liječenje kod akutnih stanja, a kod kroničnih i operativni zahvat.