Angina pectoris je klinički sindrom uzrokovan ishemijom srčanog mišića (miokarda), a karakteriziran osjećajem nelagode, stezanja ili pritiska u prsnom košu. U tipičnim slučajevima angina pectoris se pojačava pri naporu a smanjuje se i nestaje u mirovanju ili nakon primjene nitroglicerina ili sličnih preparata. Angina pectoris nastaje kada potražnja srčanog mišića za kisikom premaši količinu koju mogu dostaviti srčane (koronarne) krvne žile. Razgradni produkti koji nastaju u kisikom osiromašenom miokardu podražuju živčane završetke stvarajući senzacije u prsima koje nazivamo angina pectoris.U najvećem broju slučajeva, angina pectoris je nastaje uslijed kritičnog suženja (stenoze) ili začepljenja (opstrukcije) koronarnih arterija uzrokovanog aterosklerotskim promjenama. Rijeđi uzroci angine pectoris mogu biti anemija, aortalna stenoza, arteritisi, poremećaji srčanog ritma i drugo. Klinička slika Vodeći simptom u angini pectoris je bol koja varira po intenzitetu od blagog stezanja, pa bolesnici često osjećaj nelagode u prsima ne opisuju kao bol, do intenzivnog osjećaja uništenja. Bol, osim intenziteta, također nema ni tipičnu lokalizaciju, iako se najčešće osjeća ispod prsne kosti može se širiti u lijevo rame ili niz lijevu ruku, ali i u leđa, donju čeljust, gornji dio trbuha ili desnu ruku.Glavni okidač za anginu pectoris je u tipičnom slučaju napor, dok u mirovanju obično nestaje. Ostali precipitirajući čimbenici za nastanak angine su izlazak na hladan zrak, obilni obroci i emocijama nabijene situacije. Napadi angine mogu varirati u učestalosti od nekoliko napada dnevno do isto toliko u godini. Gore navedene karakteristike su uglavnom konstantne za pojedinog bolesnika. Iz ovog razloga svaka promjena simptoma angine pectoris je stanje koje je potrebno ozbiljno shvatiti i intenzivno liječiti. U ove promjene spadaju: pojačavanje učestalosti ili intenziteta napada, duže trajanje napada, smanjen prag tolerancije napada (npr. angina nakon 20 umjesto prijašnjih 40 pređenih stepenica) ili pojava angine u mirovanju. Angina pectoris koja mijenja svoje karakteristike na neki ili više od ovih načina naziva se nestabilna angina pectoris. Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovu kliničke slike i sljedećih pretraga: - EKG ,. EKG u opterećenju (ergometrija) ,Nuklearno-medicinske pretrage - scintigrafija srčanog mišića talijem i Rtg pretrage - koronarna angiografija. Pri postavljanju dijagnoze angine pectoris od iznimne je važnosti otkriti čimbenike rizika koji sudjeluju u nastanku aterosklerotskih promjena ili potenciraju pojavu angine. To su: hipertenzija (povišen tlak), anemija, dijabetes (šećerna bolest), hiperlipidemije (povišene koncentracije masnoće u krvi), bolesti štitnjače, itd. Liječenje angine pectoris provodi se strogo pod kontrolom specijalista, internista odnosno kardiologa, koji su upoznati sa svim tegobama dotičnog pacijenta i ovisno o smetnjama će i provoditi terapiju koja se može odnositi na liječenje samog akutnog napadaja, kao i prevenciju daljih. Od velikog značaja u terapiji angine pectoris su promjene načina života. Prestanak pušenja, poticanje tjelesne aktivnosti (koliko stanje dopušta) i postizanje optimalne tjelesne težine su od nezamjenjive važnosti.Također potrebno je utjecati na čimbenike rizika: snižavanje krvnog tlaka i regulacija razine šećera i masnoća u krvi.