Svaki put kada se negdje održavaju sastanci "velikih", primjerice G-8 (susret sedmorice najrazvijenijih zemalja i Rusije, koja to nije), svjetske banke ili slično, i gdje se treba odlučivati o sudbini ostalog, ne toliko razvijenog svijeta, susrećemo i nerede. Policija, sluge vlasti, koji se švercaju pod izlikom službe narodu, vjerno brane svoje gazde. Dakako, ukoliko vlast ne predstavlja narod. Onda sluge vlasti doista i jesu sluge naroda. Ha! Vladajuća struktura trebala bi biti reprezentativan uzorak naroda koji ih je izabrao. Njihovih želja, ambicija i mogućnosti. Dakle, kakav narod, takva mu i vlast. I obrnuto, kakva vlast-takav narod. Jedni bez drugih teško mogu živjeti. Pametni ljudi lijepo su se ubacili u sredinu tokova, i mirno rade svoj posao bez pretjeranog eksponiranja. Jedan poznanik mi je rekao da je svaki narod glup. Razlike su samo da li je jedan više ili manje glup od drugoga. Dakle, po tvojoj tvrdnji, i mi smo glup narod, upitao sam. Dakako! Vrlo glup, ako baš moram reći. Spadamo u razinu vrlo glupih naroda. Lijepa konstatacija. Većina mojih prijatelja, za Amerikance, koji su trenutno najmoćniji narod, tvrdi da su užasno glupi. Oni koji nisu bili tamo i nisu vidjeli uživo, te svoje tvrdnje temelje na brojnim filmovima, serijama, i Oprah show-ovima kojima peru naše, već poprilično čiste glave. U kinima svi sprdaju svemoćne glavne junake, koji šablonski spašavaju cijeli svijet, te na kraju odlaze sa "najljepšom djevojkom u selu". No, "cinici" ipak svaki put u redu čekaju sljedeću premijeru. Oni koji su imali sreće i para, te posjetili tu veliku zemlju uživo, još su bolji svjedoci o nezapamćenoj "gluposti" i "neinteligenciji" tih ljudi. Općepoznate stvari, da ne znaju tko im je predsjednik, da ne znaju gdje je Italija i sl. samo su se potvrdile. A ja se pitam: zašto bi i znali? Zašto je to toliko važno za njihov život. Njima je dobro, i dok je tako, što će im podatak o šefu zemlje. Brinu se za svoje probleme. Ali, takav način života kosi se sa našim shvaćanjima. Ovdje (Europa, nadam se...) se voli znati tko je predsjednik, gdje je Italija, gdje je Čečenija. Želi se znati kakva je situacija u susjednim zemljama, tko je DaVinci itd. Imam osjećaj da ovaj kontinent ima značajno veću opću kulturu od onog drugog. I ovdje ne misle samo na svoje probleme... Ali kao smo stalno pod utjecajem nemilosrdnog biznis-prosvjećivanja, poslovnog komuniciranja, i ponašanja u skladu s predefiniranim normama (jer to donosi veći profit), gubimo vrednote koje nas čine ljudima. Poslovni svijet teži predvidljivosti. Želi se znati kolika će biti inflacija sljedeće godine, koliko će koštati kruh i sl. Ali isto tako se žele predvidjeti reakcije ljudi na različite podražaje. A ukoliko su reakcije nepredvidljive, one će se pokušati učiniti predvidljivima. Predvidljivost čimbenika važna je za funkcioniranje velikih poslovnih giganta, multinacionalnih kompanija. Ona potpomaže otupljivanju. Definicija inteligencije je snalaženje u novonastalim situacijama. A razvija se, kao i mnoge druge stvari, vježbanjem. Ukoliko nema novonastalih situacija, nema ni razvoja inteligencije. Počelo je opće otupljivanje, ili kako se češće naziva, opće otuđenje. Gdje je tu McDonalds? Kako se on uklapa u sve to? On je, nažalost imao tu nesreću da ga je većina ljudi uzela kao školski primjer globalizacijskih poduzeća. Radi na principu što većeg profita, a njegovih restorana ima u gotovo svakom malo većem svjetskom gradu. Zato je simboličko razbijanje njegovih izloga razumljivo u svakom kutku planete. Nešto poput slikovnog pisma. Ne morate znati čitati da biste pretpostavili da crtež ptice simbolizira let. Motivi razbijača izloga u NewYorku, vrlo su slični onima njegovog kolege Pragu. A koji su to motivi?