...ili u direktnom prijevodu izravnanje, je promjena pozicije same kralježnice koja se pojavljuje vrlo često, a još češće pravi probleme. Dakle, nadugačko se priča o degenerativnim bolestima i promjenama na kičmi, pa o diskusima, pa skoliozama, lorozama, pa kralješcima, a rijetko o aplanacijama, a one izazivaju mnoge neugodne simptome, te je red da se i o njima kaže nekoliko riječi. Dakle naša je kralježnica, kada je gledamo straga, potpuno ravna (ili bi takva trebala biti). Ako vidimo krivinu, onda to znači poremećaj koji zovemo skoliozom. Kada pak kralježnicu gledamo sa strane, onda je lijepo vidljivo da ona ima tri zavoja- prvi na vratu prema naprijed, zatim u srednjem ili grudnom dijelu prema natrag, te u križima opet prema naprijed. Ukoliko su ti zavoji manje izraženi, ili ih nema, to zovemo aplanacijom. To je stanje moguće nepobitno utvrditi tek na osnovu rendgenske snimke, a iako je moguće da se takav proces razvija samo na jednom, neusporedivo je češće istovremeno izravnanje sva tri spomenuta zavoja. Te krivine imaju sasvim specifičnu funkciju i nisu prisutne samo poradi lijepog izgleda. Kako se sve sile prenose kroz kičmu, kako kod hodanja, tako i pri trčanju, skakanju i ostalim aktivnostima, ona tako služi i kao amortizer. U tom smislu zavoji na njoj imaju isti zadatak kao zavoji na oprugi- čine od kralježnice dobar amortizer. E, sad, ako izravnate zavojnicu, dobiti ćete tek komad žice. Isto je i kada se izravnaju i zavoji na kičmi- njena sposobnost amortizacije sila se smanjuje. To u konačnici može izazvati i cijeli niz problema, te vrlo neugodnih simptoma. Dodatna je nezgoda kada se aplanacija prirodnih krivina udruži sa degenerativnim procesima. Tada jedan proces ubrzava drugi i stvara se prilično začaran krug. Izlaz iz njega postoji, ali je često dug i traži dosta upornosti i truda. Dakle, izravnate krivine mogu i ne moraju izazivati simptome. Što će se u konačnici dogoditi, zavisi od mnogih faktora, a prostora je premalo da bi se obradili svi. No, sami su simptomi vrlo slični onima u degenerativnih promjena, pa tako sežu od glavobolja, bolova u tijeku cijele kralježnice, bolova u rukama i nogama ili trnjenja u jednom, dva ili svim ekstremitetima, sve do vrtoglavica i poremećaja ravnoteže. Ti simptomi, iako vrlo slični onima kod degeneracije, ne mogu se na isti način liječiti. Što će reći da ih masaža, kiropraktika, fizikalna terapija i slični pristupi, doduše mogu ublažiti ili na kraće vrijeme ukloniti, ali se oni vrlo brzo vraćaju u prijašnji obim i intenzitet. Tomu je tako jer su zbog lošeg rasporeda opterećenja jako atakirani mišićni i ligamentarni pripoji i sveze, te postaju preosjetljivi i na vrlo male fizičke stresove, što ne mogu promjeniti gore opisani terapijski postupci. Jedini način da se na dulji rok nešto bitno promjeni jest redovito i vrlo usmjereno vježbanje koje mora imati tri nezaobilazne sastavnice. Kako se krivine ne mogu vratiti u prvobitno stanje, ostaje nam da poboljšamo preostale sposobnosti amortizacije u bližoj okolini kralježnice. Tako valja raditi vježbe snage, koje će stabilizirati kralješke i povećati toleranciju cijelog sustava na stres. Vježbe istezanja povećati će fleksibilnost, te će smanjiti pritisak na izlazišta živaca koji uzrokuje bolove. Vježbe balansa, s druge strane, omogućiti će bolju prilagodljivost cijelog tijela zahtjevima koje pred nas postavlja svakodnevica.