Najčešći alergeni su pelud, trava, prašina i kućna grinja. To su većinom inhalacijski alergeni, a alergije na pelud i travu javljaju se sezonski.


Atopični dermatitisi sve su prisutnija problematika u svakidašnjoj veterinarskoj praksi.

Radi se o kožnom obliku alergijske reakcije u pasa. Po učestalosti je na drugom mjestu, odmah iza alergijske reakcije na buhu.
 
Atopični dermatitis nastane kada preosjetljiv pas dođe u dodir sa alergenima koji su vrlo česti u našoj, pa i njihovoj okolini. Posljedica je alergična reakcija koja se manifestira upalnim promjenama na koži i prvenst­veno jakim svrbežom. Novi­je doktrine govore o atopiji kao o multifaktoralnom obo­ljenju. Uzrokom se smatra prvenstveno alergična reakcija organizma, nepravilnosti u funkcioniranju prirodne kožne barijere te infekcija mikroorganizmima.

Postoji nekoliko osnovnih pravila u liječenju atopičnih pacijenata, no pristup je svakako individualan, lije­čenje dugotrajno, nerijetko i doživotno. Vlasnici atopi­čnih pasa vrlo su često ne­zadovoljni uslugom veterinara jer zbog istog problema dolaze na preglede nebrojeno puta.

No, uska suradnja veterinara i vlasnika je neophodna kako bi se pomoglo psu. Dobar dio povođenja terapije pada upravo na vlasnika, a upute za liječenje su pone­kad rigorozne (npr. stroga dijeta) pa nemali broj vlasnika odustane od takve terapije nezadovoljna izostankom rezultata.

Neprestano češanje je ra­zlog zbog kojeg vlasnici atopične pse dovedu na prvi pregled. Ponekad je svrbež toliko jak da pas uopće ne može spavati već se po cijelu noć češe, a da ne govorimo o tome kako češanjem još po­gorša promjene nastale na koži. Nakon posjete veterinaru pas bude bolje nekoliko dana jer dobije protualergij­ske lijekove, no cijeli problem se uskoro javlja ponovo.

Javlja se crvenilo kože i jak svrbež. Pas se češe, gricka te tako može doći do još jačeg crvenila i sekundarne infekcije kože. Vrlo često su najjače zahvaćena područja kože ispod pazuha, na tr­buhu.

Javlja se upala uha, crve­nilo oko očiju i na njušci. Neki psi neprestano ližu šapice, pa zbog sline dlaka na šapama mijenja boju. Ukoliko se radi o bijelom psu, dlaka postaje smeć­kasta, ruzinava. Upaljena ko­ža producira veće količine loja pa se javlja neugodan miris i seboreične promjene na zahvaćenim mjestima. Već na temelju kliničkog pregleda i opisanih simpto­ma veterinar će pretpostaviti da se radi o atopiji. 

Sama dijagnostika vrlo je zahtjevna. Naime, podaci iz literature navode da kod 20% atopičnih pasa rezultat alergo testova bude negativan iako imamo sve simptome atopije. U ovakvim sluča­je­vima govorimo o atopiji sličnom dermatitisu - dakle zapravo nemamo definitiv­nu dijagnozu iako nam je jasno o kakvom se problemu radi.

Prvi puta se obično javlja kada je pas star između 6 mjeseci i 3 godine.

Najčešći alergeni su pe­lud, trava, prašina i kućna grinja. To su većinom inha­lacijski alergeni, a alergije na pelud i travu javljaju se se­zonski. Atopija se javlja kod svih pasmina pasa, a predispozicija za ovo oboljenje je nasljedna. U posljednje vri­jeme najveći broj atopičnih pasa srećem među west high­land terijerima.