Doista je vrlo važno otkriti poremećaj, bolno stanje ili samu bolest u samom početku. I cijela je medicina okrenuta u tom pravcu, pa se tako čine mnoge preventivne radnje u svim njenim granama ne bi li u konačnici bilo manje pravih oboljenja, a svi se mi više bavili početnim stadijima u kojima je liječenje lakše, brže i bezbolnije. Unutar lokomotornog aparata, dakle sustava za pokretanje, mnoge se stvari doista mogu otkriti prije no što učine veću štetu. Mali bolovi, nelagode, osjećaj napetosti, zatezanja, zakočenosti. Sve su to simptomi nekog procesa, koji može biti sve, samo ne dobar. Pa, ipak, malo se tko od nas doista udostoji obratiti neku pažnju na to. Jednostavno puštamo nelagodu da prođe. Kasnije, kada se oboljenje razvije, kažemo da je ono došlo bez upozorenja, ali upozorenja je bilo, samo ih mi nismo bili spremni slušati. Sjećam se kada sam prvi puta došao u rukometni klub, u kojem i danas radim kao fizioterapeut, bilo je pregršt bolnih stanja koja su priječila te sportašice da normalno treniraju i natječu se. Kasnije kada smo zajedničkim trudom izliječili ili zaliječili sve ono što se moglo, dogovorili smo se da je najbolje da me obavijeste o svakoj i najmanjoj promjeni koju uoče ili osjete na svome tijelu. Te promjene ukazivale su mi na početak nekog patološkog procesa kojeg smo onda liječili u samom začetku, bilo sa nekim blagim terapijskim zahvatom, bilo kroz trening primjenom određenih vježbi. Tako danas u istom klubu doista rijetko imamo bolest ili razvijeni patološki proces koji bi zahtijevao izostanak sa treninga ili natjecanja. Razlog tome je hvatanje u koštac s problemom dok je on još sasvim malen. Bilo bi idealno da svatko ima svog liječnika i fizioterapeuta kojem može doći za svaku, pa i najmanju sitnicu, ali to je vremenski, a često i financijski nemoguće. Zato je dobro učiniti nešto za sebe u vlastitom domu. Najbolji način za to jesu vježbe opuštanja ili relaksacije u kojima za nekoliko minuta i sami možete uočiti gdje su "slabe" ili bolne točke. Dovoljno je da odvojite desetak ili petnaest minuta, ugasite sve izvore zvuka u stanu (radio, televizija i sl.), te legnete udobno na leđa. Prvo opustite cijelo tijelo i nekoliko puta duboko udahnite i izdahnite, Nakon toga počnite polako opuštati dio po dio tijela tako da usmjerite svoju pažnju na njega. Na primjer: opuštate stopalo, usmjerite pažnju na njega i osjetite kako se stopalo opušta. U koliko osjetite bilo kakav otpor ili nelagodu u stopalu dok to radite, vrlo je vjerojatno da je to vaša "slaba" točka, te da postoji prilična vjerojatnost da će se na tom mjestu u dogledno vrijeme razviti kakav bolni sindrom. Naravno da i opuštanje treba naučiti. Stres kojemu smo svakodnevno izloženi utječe, kako na psihu, tako i na tijelo, a ako on traje predugo onda se prilagodimo napetosti vlastitih mišića do te mjere, da to smatramo normalnim stanjem. A čak i kada mislimo da smo najopušteniji i posve relaksirani, u stvari to nismo, već napetost i dalje traje, utječući negativno kako na krvotok, tako i na cijeli niz biokemijskih procesa koji mogu na kraju dovesti do oboljenja. Relaksacija u smislu vježbi za opuštanje može se naučiti i u nekim centrima za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, ali je možda najjednostavnije upisati se na kakav tečaj yoge, jer većina tih vježbi vuče korijen upravo iz nje. Kada se usvoji neki od načina opuštanja, može se prijeći i na autodijagnostiku u obliku pronalaženja napetosti i blago bolnih točaka po tijelu. Tek nakon svega toga dolazi liječenje, koje je u slučaju lokomotornog aparata prevashodno oslonjeno na vježbe. Sve zajedno čini jedan od najsvrsishodnijih i najefikasnijih načina prevencije, a s obzirom da ga i sam redovito primjenjujem, doista ga mogu i bezrezervno preporučiti.