Medicinska znanost će vam reći da uzrok raka još uvijek predstavlja popriličnu zagonetku. Pušenje, kemikalije, radijacija i genetika sigurno imaju utjecaja, barem nekog utjecaja. Da li je to ključni utjecaj – to nitko ne zna. Netko živi sve po propisu, pa ipak oboli. Netko puši kao Turčin, pa doživi stotku. Da, mogli bi reći da je život ponekad nepravedan, ali ja bih prije rekao da nam se životi zapliću u neznanju. O raku znamo jako malo.
Svi koji su do pred malo pridavali iole važniju ulogu bakterijama, kao uzročnicima raka, proglašavani su gotovo pa hereticima. Nad istraživanjima genijalnih znanstvenika (npr. Royal Raymond Rife ili William Coley) brzo je postavljena nadgrobna ploča. Orijentacija medicine i farmacije bila je drugačija. Ali, mislim da su se vremena promijenila. Ili barem se nadam. Samo lani je objavljeno više od 10 stručnih analiza, gdje je dokumentirano učinkovito tretiranje raka antibioticima. I ne samo to. Otkrili su očigledni bakterijski inbalans u tkivu dojke, zahvaćene rakom. (Do sada se govorilo samo o omjeru „dobrih i loših“ bakterija u cijevima, što onda može utjecati na nastanak i tijek mnogih bolesti.) Dakle, kod oboljelih od raka dojke značajno prevladavaju bakterije tipa Staphylococcus i Actinomycea, dok kod zdravih žena dominira Methylobacterium. Za bakterijski spektar kod raka može se reći da pogoduje ozbiljnim oštećenjima DNA. Drugim riječima, takve bakterije doprinose općem propadanju oboljelih. Možemo sada ići i korak dalje. Što ako svaki organ ima svoj specifični bakterijski milje? Da li promjena u bakterijskoj strukturi može predstavljati rani nagovještaj bolesti? Ako je to zaista tako, pokušaj rane intervencije (prije nego se rak praktički pojavi) s probioticima ili antibioticima itekako ima smisla. Najdalje su odmakli pokušaji sa Salinomycinom.
Donedavno je sva ta priča o bakterijama, kao mogućim uzročnicima raka, većinom počinjala i završavala s Helicobacter pylori, za koju se tvrdi da može potaknuti rak želuca i neke limfome. Manjkavost ove ideje je što barem pola ljudi ima takvu bakteriju i što kod velike većine ona neće nikada stvoriti problem.
Naravno, ključno pitanje u svemu tome je da li su bakterije uzrok ili tek posljedica raka. Tu se mišljenja razilaze. Medicinski istražitelj David Hess kaže: „U organizmu s lošim imunitetom (gdje su poznati faktori rizika već prisutni), latentna bakterijska infekcija može doprinijeti nastanku tumora.“ Drugi će reći da je teško utvrditi da li je tumor nastao prije ili poslije bakterijske infekcije. No, ako djelovanje na bakterije može stvarno pomoći (a čini se da može) kao preventiva ili u liječenju raka, to bi moglo predstavljati onu željenu kariku, koju već dugo čekamo. Eto, i MMS djeluje baš na takav način, usprkos stalnim pokušajima medicinsko-medijskog diskreditiranja.
