Možda bi ljudima koji su povukli svoj novac iz grčkih, njemačkih, francuskih i španjolskih banaka trebalo reći da ga stave u hrvatske. Jer, ovdje je sigurniji

Nakon objave rezultata izbora te prvih govora i intervjua, čovjeku nekako dođe da odahne. Pobjednici nisu bili previše euforični jer su svjesni, ili pokazuju svjesnost, ozbiljnosti situacije. Bili su jasni i izravni oko toga što misle napraviti. Nakon jeftine i prazne retorike onih prije njih, ovi su barem razumljivi. Situacija je gadna i trebat ćemo nešto napraviti. Ta svjesnost realnosti je nešto što donosi olakšanje. Vodstvo barem zna okolnosti u kojima se nalazi. To se nije moglo reći za one prije njih. Novo vodstvo je u prvim danima nakon pobjede pokazalo ozbiljnost, prisebnost i odlučnost. To  je nešto što je u ovom kaotičnom vremenu itekako potrebno. I to daje osjećaj sigurnosti, a smanjuje osjećaj panike i beznađa.

Toliko o izborima. Tema izbora je ovih nekoliko dana zasjenila jednu drugu koja nam već duže vrijeme stvara osjećaj nelagode i nesigurnosti. Pitanje bankarskog sustava, povjerenja u banke i povjerenja u euro.

Citiram neke od nedavnih aktualnosti:

„Štediše povukle milijarde eura iz banaka: Credit Suisse predviđa krah eura u siječnju“

 „Njemačka kompanija Siemens povukla više od pola milijarde eura s računa u jednoj francuskoj banci…“

„U Credo banci ostala zarobljena štednja građana, poduzetnika i državnih institucija“

Nakon ovakvih vijesti, kamata od nekih 3-4 posto godišnje na štednju i nije baš velika naknada za mogući veliki rizik. Dosta ljudi i poduzeća odlučilo je smanjiti taj rizik i povući novac s računa. Nedavno je objavljeno da su brojne talijanske i španjolske banke prijavile  smanjenja sredstava na depozitima velikih korporacija i drugih institucionalnih klijenata. Od početka 2010. godine depoziti su u grčkim bankama pali za trećinu, u Njemačkoj 12 posto, u Francuskoj 6 posto, u Španjolskoj 14 posto... Druge su banke u Europi pak odlučile kompenzirati rizik i nude veće naknade za štednju. Ljudi su vidljivo nemirni.

Na našem bankarskom tržištu bankari uporno pokušavaju uvjeriti svih da se ne događa ništa dramatično. Guverner HNB-a Rohatinski poručuje: „Banke su sigurne, nema potrebe za povlačenjem novca.“ Zoran Bohaček, predsjednik Hrvatske udruge banaka, uvjerava nas u isto: “Bankarski sustav je vrlo stabilan i siguran.“

Dok se u Europi povisuju kamatne stope na depozite, naši bankari još uvijek vjeruju u moć umirujućih riječi. To im svakako donosi veći profit. Riječ ih ne košta ništa. Možda bi ljudima, koji su povukli svoj novac iz grčkih, njemačkih, francuskih i španjolskih banaka trebalo reći da ga stave u hrvatske. Jer, ovdje je sigurniji.

Osim uvjeravanja da je sve u redu, stekao sam dojam da bankari lagano i prijete ljudima da ne povuku svoj novac iz bankarskog sustava. Jer bi, kažu, to moglo biti loše za njih, ali i za čitavu državu. Guverner Rohatinski u svom priopćenju od petka, 02.12. kaže: „Nema nikakvih razloga da komitenti pojedinih banaka, pod utjecajem neutemeljenog senzacionalizma, razmišljaju o povlačenju svojih sredstava i prijevremenom raskidanju ugovora o dugoročnijim depozitima. Time mogu naštetiti ponajviše sebi samima, a uz zaoštravanje situacije u bankama iz kojih bi se povukli, posljedično prouzročiti i štetu u širim razmjerima.“

Znači, nije dobro vrijeme za podizanje novaca iz banaka. Time bi samo naštetili sebi, kažu. Ako bi se ravnali po bankarima, dobro vrijeme za povlačenje depozita je - NIKADA. Vaši novci  bi, po njima, tamo trebali biti zauvijek.

Postavlja se pitanje, zašto uopće ljudi imaju novac u bankama? Sigurno ga nisu tamo stavili da bi im država bila stabilna i da sebi ne bi radili štetu. Drže ga isključivo zbog svojih interesa. Da za svoj kapital dobiju što veći prinos uz što manji rizik. U svakom slučaju, i što god se dogodilo, novac je njihov i mogu ga podići kada god žele i kako god žele. Iz bilo kojeg razloga. Bilo zbog senzacionalizma ili jer im je tako rekla gatara, ili zato što to jednostavno žele.