Bezglutensku prehranu moguće je izvesti i na zdraviji način. Kvinoja, amarant ili proso su daleko zdravije alternative pšenici, a ne sadrže gluten
Bezglutenska hrana sve više postaje hit, a oznaka „prirodno“ je nešto što bi htjeli češće viđati. No, je li sve onako kako se čini ili su marketinški trikovi ponovno zamaskirali realnost?
Gluten je ljepljiva bjelančevinasta tvar, prirodno prisutna u žitaricama (pšenica, raž, ječam, pir i neke druge) i brašnu od tih žitarica. Proizvodnja namirnica bez glutena dramatično je povećana zadnjih godina. Dijelom zato što svaki stoti stanovnik boluje od celijakije. Za njih je gluten ozbiljan otrov. Dijelom i zato što skoro 10% populacije pati od više ili manje izražene alergije na gluten. Zanimljivo, daljnjih 20% ljudi nastoji više ili manje ograničiti unos glutena, jer smatraju da će njihov zdravstveni status tako biti bolji. Razmišljate li da ćete tako izgubiti višak kilograma, možda ste i na krivom tragu. Istina je da izbjegavanje kruha, pašte ili pizze doprinosi mršavljenju, ali gluten tu nije ključni krivac. Jednostavno, postoji cijeli dijapazon hrane, koju je bolje ograničiti ili izbjegavati. Mnoge bezglutenske namirnice sadrže više kalorija od sličnih s glutenom. Naime, proizvođači često dodaju šećer i masnoće umjesto glutena. Uz to, nedostatak glutena nadomješta se raznolikim kukuruznim, rižinim ili sojinim derivatima. Za rižu i proizvode od riže se zna da su uobičajeno kontaminirani arsenom i to može predstavljati problem. Kukuruz i soja mogu vući GMO-porijeklo, ali moramo barem pokušati vjerovati da kod nas nije tako.
Bezglutensku prehranu moguće je izvesti i na zdraviji način. Kvinoja, amarant ili proso su daleko zdravije alternative pšenici, a ne sadrže gluten. Recimo, kvinoja umjesto riže je sve češći odabir. Svi smo postali ovisnici o pšeničnom brašnu, iako su brašna od slanutka, prosa, heljde ili kokosa superiornija u svakom pogledu. Uostalom, cjelovito voće i povrće bi trebali predstavljati temelj svake zdrave prehrane. Tu glutena nema.
Budite oprezni kada vam dokazuju bilo kakvo prirodno porijeklo hrane. Znate, „prirodno“ je rastezljiv pojam. Dah prirode pogađa u srce, ali strelice znaju biti i pomalo otrovne. Konkretnije, „prirodne arome“ navode na pogrešan trag. Ako mislite da se pod prirodnom aromom jabuke krije samo jabučni sok ili usitnjeni jabučni komadići onda se ljuto varate. Tu su još konzervansi, stabilizatori i mnogi drugi dodaci za poboljšanje svojstava. (Jedan od takvih interesantnih dodataka potječe od dabrova. Njime označavaju teritorij, a čarobna tekućina smještena je vrlo blizu anusa.) Može ih biti do stotinu, ali ne postoji obaveza njihovog navođenja. Dakako da sve to s prirodom nema puno veze ili barem ne postoji veza koju smo očekivali. Keksi s aromom borovnice zapravo uopće ne sadrže borovnice, kao što ni u voćnom jogurtu voća obično nema. U prirodnoj aromi vanilije nema vanilije. Znate zašto? Vanilija je cca 200 puta skuplja. Uglavnom, kao da je sve više prirodnog, a prirode zapravo nema ni za lijek.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
