Dragi Vi, je li moguće da su se neki toliko osilili da ih vrijeđa čak i odijevanje ostalih? Koliko vremena će proteći da se ponovo čuju optužbe kako neki među nama “kvare mladež"? Takva argumentacija kojom je, 399. prije nove ere, osuđen Sokrat, vrlo se lako može usporediti sa onom, kojom se danas, 2006. godine nove ere, osuđuju strani turisti i domaći "liberali". Dopustite da citiram jednog predstavnika katoličke crkve: "...oni koji onuda šeću oskudno odjeveni škode duhu, duši i moralu drugih". Rječju Oni označava ljude koji u kupaćim kostimima ljeti šeću primorskim gradovima. Naravno, diplomatski se ograđuju od spola. Ali, mislim da je prilično jasno što smeta našim "duhovnim vođama". Smetaju im Žene. Tj. žene u bikinijima. Reakcije hrvatske javnosti na ovakve “prijedloge” vrlo su diskretne i blage: ograničavanje takvog tipa nije dobro za turizam. Hm… A za zdrav razum? Za ljude koji ovdje žive? U brojnim razgovorima sa prijateljima često se znamo zabavljati sljedećim pitanjem: "Kakva bi bila Hrvatska da slučajno nije uz more?". Da, recimo, hrvatski narod u sedmom nije stoljeću doselio uz Jadran, već je za svoju domovinu izabrao, primjerice, današnji Afganistan. Slijedi smijeh. Gotovo je svima jasno kako bi to izgledalo. Uz ovakvu vlast, apatiju, strah, neznanje, licemjerstvo i bogobojaznost, ne bi se puno razlikovali od naše braće talibana. Uz ovakve svećenike, čiji duh, dušu i moral pogađaju bikiniji, žene bi odavno hodale zamotane u crne plahte a pravi kršni muškarci bi se zaklinjali za sveti rat protiv svih koji misle drugačije. Međutim, uz turizam i horde stranaca koji se ljeti dolaze kupati a koji sa sobom nose i koliko toliko nesputan način razmišljanja, imamo situaciju kakvu imamo. Uvijek na pola puta. Ograđujem se od generaliziranja i veličanja svega što dolazi izvana, kao i od pljuvanja po svemu što je domaće. I sa jedne i sa druge strane ima dobrih ljudi… Jednostavno ne mogu vjerovati koji problemi ovdje izlaze u prvi plan. To da je država zadužena gotovo 30 milijardi eura se ne smatra velikim problemom. Nego bikini… Sav bijes, nezadovoljstvo i strah usmjeravaju se, ne protiv rješavanja problema, nego u još dublje zaglupljivanje i stvaranje novih i novih. Hoće li ljudi u krpama biti čedniji? Duh i duše čišće ako ne gledaju ljudsko meso? O čemu uopće pričaju ti ljudi? Tko im daje za pravo da govore u ime građana? Mi se ovdje još uvijek moramo sporiti o tome je li ili nije moralno nositi bikinije? Još uvijek je tema rasprava 2. svjetski rat. Još uvijek se priča o partizanima i Nijemcima. O Titu se mudruje kao da je jučer umro. O Tuđmanu polemizira kao da danas živi. Ispada da vrijeme stoji. To što prolaze tisuće godina, ništa ne mijenja na stvari. Sokrat se ubio jučer. Danas je 1946. i izmišljen je bikini. To je izazvalo velike reakcije konzervativne javnosti i vjerskih udruga…Borba između onih koji misle da brane moral i onih koji samo hoće živjeti, vodi se neprestance. Svakih nekoliko desetaka godina moraju se ponovo dizati revolucije da bi nove generacije obranile svoje pravo na slobodu mišljenja, djelovanja i, u krajnjoj liniji, oblačenja. Gdje god linija slobodnog mišljenja zapne, javljaju se snage reakcije, koje žele da žene nose plahte a od muškaraca očekuju da budu vjerne sluge domovine ili boga… Meni se čini da je Hrvatska malo zaglavila po tome pitanju. Priča se o prošlim vremenima kako bi se odagnali problemi današnjice. Za isto vrijeme ljudi koji žive u budućnosti kupuju sve što je vrijedno kupiti. Otpora nema. Domaće snage se zapostavljaju i zanemaruju. Nitko na ništa ne reagira. A onda prođe, zgodna, nasmijana, bezbrižna cura u bikiniju. - Spaliti je treba, vješticu sotone!! Ups, ne, oprostite, ne, tako smo ranije rješavali…Hm, a koja je ovo godina? 2006.? Aha-onda ovako: …oni koji onuda šeću oskudno odjeveni škode duhu, duši i moralu drugih… Da, tako je primjerenije…