U četiri uskršnja dana što sam ih kao student dobio slobodno (od petka do ponedjeljka), odlučio sam malo obnoviti svoju informiranost. Sredio sam si posao tako da nemam nikakvih obaveza i pokušao sustići svijet. Nabavio sam hrpe starih novina papira kojima bi se već trebali prati prozori i počeo čitati. Bilo je tu haških optužnica, prvomajskog povijesnog proširenja Unije, visokog vanjskog i unutrašnjeg duga, iračkih terorističkih napada. Nešto malo domaće politike, pokoji sportski uspjeh i obavezna najava filma koji "ne smijete propustiti". Još jedna nova mala na naslovnici, par bizarnih ubojstava i pregršt sitnih vijesti iz "provincije". Koliko mnogo novih informacija! I koliko puno smeća… Po ne znam koji put shvatio sam da novine izmišljaju vijesti samo zato da bi se mogle prodavati. U Hrvatskoj se zapravo ne događa ništa. Od svih stvari koje sam pročitao, možda je 1 posto novost(a i to je upitno). Sve ostalo je prežvakavanje starih tema. Ako slučajno imate neke stare novine prelistajte ih malo, za probu, umjesto današnjih. Vidjeti ćete da su vijesti jednako zanimljive. Ako se slučajno desi da je datum na naslovnici u starim novinama sličan današnjem, pa se zabunite te doista i pomislite da čitate svježe novine, može vam se lako dogoditi da sa jednakim interesom čitate o događajima starim godinu ili više dana. Listajući jednu knjigu iz povijesti(stare novine?), naletio sam na rimsku zidnu sliku iz 3. stoljeća nove ere. A na slici cure u kupaćim kostimima nevjerojatno sličnim današnjim "bikinijima". Zamislimo da je slikar zaspao nakon završenog posla i probudio se u 20. stoljeću. Točnije, 1947. godine, kada je riječ "bikini" ušla u upotrebu. A onda u novinama pročitao da je otkrivena nova vrsta kupaćeg kostima sastavljenog od gornjeg i donjeg dijela. Vjerojatno bi uzaludno pokušavao uvjeriti svijet da je on takve iste kostime vidio 1600 godina ranije. I da se od tada, ustvari, ništa bitno nije dogodilo. Evo i još jedne povijesne vijesti(po-vijesti). Vjerojatno vam je poznata izreka francuske kraljice Marije-Antoanete koja je tamo 1700 i neke gladnim seljacima koji su tražili kruha poručila da se najedu kolača. Tipičan primjer sljepoće vladajućih. Takvih primjera ste se sigurno naslušali i od naših kraljeva. Od Tita koji je ljetovao na Brijonima do Franje koji je ljetovao na Brijunima. I ovih novih koji na posao dolaze u državnim audijima. Čitajući novine uvijek jedna vijest. Kralj daleko od podanika. Je li se nešto promijenilo u 300 godina od Marije? Od kruha i kolača do autobusa i audija? Promijenila su se razna državna uređenja. Od robovlasničkog do feudalnog. Od komunizma preko diktature do kapitalizma. Dizale su se revolucije i vodili ratovi. Ljudi se klali i sjekli glave na giljotini. Poubijalo se građana koliko hoćete. A što? Opet jedni jedu kolače. I opet je parola za izbore ista: "Dobar život svima, a ne samo njima.". Pod tim transparentom nad glavama, ustanke su dizali i Robespierre i naš Matija Gubec. I da čitate novine iz tih perioda, bi li pročitali išta novoga? Jedino što je gotovo netaknuto preživjelo sve te oluje bila je katolička crkva, koja je ljudima davala nadu za bolju budućnost: "Dobar život svima, a ne samo njima". Ali poslije smrti. Do revolucije-smrću. 33. godine žrtvovan je za ljude jedan mladi revolucionar: jaganjac božji. Da bi im spasio duše. 2004. godine ljudi mu u počast žrtvuju tisuće mladih janjaca. Da bi se dobro najeli. Čitam te stare uskršnje dvobroje i trobroje i u njima između starih svjetovnih vijesti nalazim i mnoštvo priloga za "najsvetiji dan" kada je jaganjac otišao. Spominju se riječi poput radosti, života, pobjede. Čak sam našao i na formulaciju "Oda nadi". I nakon takvog uvoda slijede desetine i desetine praktičnih savjeta: Kako farbati jaja, kako napraviti dobar nadjev, koje vino ide i paše uz koju hranu. Kako se najesti i kako se napiti slaveći "Odu nadi." Ništa se nije promijenilo. Za kraj, kao poslasticu, ostavljam vas da uživate u citatu teksta iz prigodnog uskršnjeg priloga "našeg i vašeg" Novog lista, "Sretan Uskrs". Tekst je iz članka pod naslovom "Škampi i šparuge". Čitateljima se za veliki petak preporučuje "nešto drukčije": …Dakle, za predjelo tartar od zubaca s perlama kavijara i prepeličja jaja s kavijarom, a uz to Misal brut, Peršurić, Poreč. Slijedi potom morski pršut od tune i bakalar na bijelo, uz što ide… (opet vino)…Škampi i šparuge, riblji niz vaul-au-vent(što je krivo napisano jer sam u rječniku našao da se piše vol-au-vent, a to je neko čudo od jela koje na francuskom doslovno prevedeno znači-let u vjetar. Divno, zar ne?). Dakle,Vaul-au-vent punjen škampima, kozicama, dimljenim lososom i breskvama, a prati ga Chardonnay 2001, nefiltrirani...Čitavu ovu raskošnu riblju priču završavamo jednim zagrljajem i to zagrljajem lososa i komarče na ogledalu od malvazije i terana…Uzdravlje!