Pri uzimanju uzorka skalpelom ili iglom, mikrookruženje je narušeno i krvarenje se ne može izbjeći, tijekom kojeg stanice raka nesmetano ulaze u krvotok ili limfni sustav
Biopsije su usko povezane s dijagnostikom raka. (CT obično slijedi, ako se biopsijom nešto otkrije.) U tim trenucima, koji kod pacijenata graniče s užasom, malo tko propituje o svrsishodnosti i dodatnoj šteti takvih postupaka. A itekako bi trebali. Ako u tijelu postoji kiselo okruženje, benigna tvorba može postati maligna, a maligna još malignija. To je kada ionako loša situacija postane još gora.
Pri uzimanju uzorka (za koji se kasnije dokaže da sadrži stanice raka), skalpelom ili iglom, mikrookruženje je narušeno i krvarenje se ne može izbjeći, tijekom kojeg stanice raka nesmetano ulaze u krvotok ili limfni sustav. (To isto se događa i tijekom operacije, kada se zarezuje tumorsko tkivo.) Nove metastaze vrlo su vjerojatne. Naravno, liječnici će reći da samo uzorci mogu dati neke ključne informacije po pitanju vrste tumora, njegovih mutacija i njegove agresivnosti. Takvim saznanjima prilagođava se i liječenje. Lijepo rečeno, ali sušta realnost je malo drugačija. Mnogo informacija i mnogo slika iz svih kuteva možda djeluju impresivno, ali pogledajte malo oko sebe! Obzirom na stopu umiranja od raka (u razvijenim zemljama rak je pretekao kardiovaskularne bolesti kao uzrok smrti), izgleda da je praktična iskoristivost i sigurnost biopsija pod velikim znakom pitanja. Jedna žena iz Kalifornije držala je rak dojke pod punom kontrolom 20 godina isključivo prirodnim metodama, ali tada se, pritisnuta stalnim nagovorima liječnika, podvrgla biopsiji. Novi tumori vrlo brzo su uslijedili. Ili, nakon operacije slaboinvazivnog tumora na mozgu, smrtonosni glioblastom često uslijedi sljedeće godine. Dr. Vincent Gammill iz Centra za prirodnu onkologiju kaže: „Bez biopsija udaljene metastaze su rijetke. Ali nakon biopsija, bolest se vrlo brzo širi posvuda, pogotovo u kostima.“ Ovakvo širenje metastaza dokazano je već mnogo puta. Odnosno, termin nastanka metastaza obično se poklapa s ovakvim procedurama. Izgleda da svako zarezivanje tumorskog tkiva pogoršava prognozu.
Dakle, 2 opcije su na raspolaganju. Netko tko se boji da odista ima rak, želi potpunu potvrdu toga, u cijelosti vjeruje liječnicima i razmatra isključivo standardne terapije (kirurgija, kemoterapija i zračenje) – za njega je biopsija možda razuman odabir. Rizični testovi i rizični tretmani, gdje će se jedan rizik samo utopiti u moru drugih. Ali tu se imunološki sustav ne gradi, prije se raspada. Za sve ostale, koji su spremni slijediti prirodnije terapije (gdje rezanja nema), mnogi neinvazivni dijagnostički postupci su na raspolaganju. Znam da do svih postupaka nije lako doći baš u najbližem susjedstvu, ali želja za životom bi trebala biti sasvim dovoljan motiv. Ništa nije nemoguće i SVE JE IZLJEČIVO. Ponavljam, puno toga postoji, kako za dijagnozu tako i za tretman, a uobičajena istina često i nije prava istina.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
