Bjesnoća

Bjesnoća je virusom uz­rokovana neurološka bolest toplokrvnih životinja i ljudi koja je, sa rijetkim iznim­kama, fatalna. Bjesnoća je raširena po cijelom svijetu sa izuzetkom nekih država koje su smještene na otocima pa su zemljopisno izolirane. Tako se smatra da su neke države već dugi niz godina bez bjesnoće, a iste imaju i strože uvjete za uvoz živo­tinja iz naših krajeva što je sasvim razumljivo.

 

Oboljeti mogu sve top­lokrvne životinje s time da su neke vrste prijemčljivije za ovu bolest od drugih. Ta­ko su ptice najrezistentnije, lisice (i drugi divlji canidi) te šišmiši spadaju u najprijem­čljivije, a psi, mačke i ljudi spadaju u srednje prijem­čljive vrste. Virus bjesnoće je labilan virus koji ne perzis­tira u okolini. Divlje životi­nje su rezervoar bjesnoće u mnogim dijelovima svijeta, ali životinje koje žive sa čov­jekom poput pasa, najvažniji su izvor bjesnoće za ljude. Urbana bjesnoća je ona kod koje su glavni rezervoar vi­rusa upravo psi. Ovakva epidemiologija bjesnoće uobi­čajena je u zemljama srednje i južne Amerike, Afrike i Azije gdje je vrlo velik broj pasa lutalica koji slobodno žive, razmnožavaju se, a i velik broj pasa koji imaju vlasnika nije cijepljeno. Tzv. salivatična bjesnoća jest ona kod koje su rezervoar virusa divlje životinje. U Evropi od divljih životinja virus bjes­noće najčešće srećemo u lisica, dok su u Sjevernoj Ame­rici to rakuni.

 

Virus bjesnoće mora doći u kontakt za završecima ži­vaca, te mora ući u živčano vlakno da bi se razvila bo­lest. Infekcija nastaje primarno kontaktom inficirane sline bijesne životinje sa nervnim vlaknima i to kao rezultat ugriza bijesne životinje. Osim ugrizom, bjes­no­ća se može prenijeti ako slina koja sadrži virus dođe u direktni kontakt sa svježom ranom ili sluznicom oka ili nosa. Cilj svih preventivnih akcija protiv ove neizlječive bolesti jest da do infekcije uopće ne dođe. Bitno je imati na umu da je smrtnost kod oboljelih 100% te da su oboljele životinje, kao i one koje su na bjesnoću samo sumnjive-ne liječe. Želim naglasiti da je cijepljenje va­šeg psa protiv ove bolesti jedina vaša zakonska obave­za kao vlasnika. Dakle, ima­te li necijepljenog psa, jednako je kao da se vozite sa nere­gistriranim i neosiguranim autom - ponašate se neodgovorno i prema sebi i pre­ma drugima. Šteta koja mo­že nastati dođe li necijepljen pas u kontakt sa npr. bijesnom lisicom je neprocjenjiva. Imajte na umu da je ugriz psa nešto što se do­gađa vrlo često jer je to u prirodi pasa i smatra se normalnim ob­ras­cem ponaša­nja psa.