Prošlu je subotu u Zagrebu održano prvenstvo Hrvatske u Body Buildingu, na kojem su Riječani dobro prošli. Tu je svakako Dean Matošević sa brončanom medaljom u kategoriji iznad 95 kilograma, Enea Tonsa kao viceprvak u kategoriji juniora do 75 kg i naravno, Andrea Jurković, o kojoj sam na ovim stranicama već pisao, a koja je obranila titulu prvakinje Hrvatske u Body Fitness-u. Tu sjajnu djevojku, koja radi kao medicinska sestra na odjelu dijalize riječkog KBC-a uvijek sam smatrao pravim primjerom kako se može raditi uobičajen posao i u isto vrijeme postizati sportske rezultate vrijedne pažnje. Želim joj (a nadam se i Vi) mnogo sreće na Evropskom prvenstvu u Body Fitness-u za desetak dana u Portugalu. No, Body Building si je tijekom svoje povijesti uspio priskrbiti titulu kontroverznog sporta, naročito stoga jer je poznato da vrhunski bilderi upotrebljavaju velike količine steroida, hormona rasta, testosterona, pa čak i inzulina, a sve u svrhu postizanja veće mišićne mase. Samo pobrojati štetu koji na taj način čine svome zdravlju i unutarnjim organima, popunilo bi jednu deblju knjigu. Razlozi zbog kojih to čine isto tako. No, ovaj put bih želio ukazati na dva pozitivna aspekta koje je ovaj sport ostavio i još uvijek ostavlja iza sebe, a koji ostaju skriveni iza fotografija predimenzioniranih Mr Olympia i prvaka u različitim kategorijama. Vjerovali ili ne, rekreativni Body Building je najrasprostranjeniji način fizičke rekreacije u zapadnoj Evropi, Sjevernoj Americi i Australiji. Po nekim procjenama, samo se u Rijeci nekim vidom ovog sporta bavi više od 5000 ljudi. Oslobođen od različitih kemijskih stimulatora specifičnih za profesionalce, ovo je sjajan način da svoje mišiće održite u snazi, a kondiciju na zavidnom nivou. Da o formi tijela i njegovom estetskom dojmu i ne govorim. Drugi dio ostavštine Body Buildinga, svakako je veliko i detaljno znanje o radu sa utezima i povećanju mišićne snage i mase. To znanje danas koristimo u svim sportovima, a kao pripremu za njih, ili unutar prevencije ozljeda. Principe usavršene u teretani koristimo i u fizioterapiji kada želimo jačati samo jedan ili nekoliko mišića, a sve druge ostaviti u relativnom mirovanju. U liječenju mnogih oboljenja ja osobno, a i mnogi moji kolege koriste znanja dobivena ili posuđena iz Body Buildinga. I sam sam prije mnogo godina okončao vlastitu kroničnu križobolju upravo jednom vježbom specifičnom za ovaj sport. Kako je ta križobolja bila vrlo otporna na sve moje pokušaje da je zaliječim ili smanjim uobičajenom fizioterapijom, masažom ili kiropraktičkim zahvatima, shvatio sam da bi bilo vrijeme da krenem jačati mišiće, koji su evidentno bilo oslabljeni. I tako sam se trudio najbolje koliko sam znao i umio i to na način kako je govorila moja vlastitia struka. Moram, na žalost reći da poboljšanja nije bilo. Tadašnji trener u teretani koju sam pohodio, a danas trener Andree Jurković, g. Dalibor Širola preporučio mi je da pokušam sa tzv. «mrtvim dizanjem»- vježbom koja se protivila mnogočemu što sam naučio tijekom svojeg školovanja. Dugo sam se opirao, ali sam na kraju pristao pokušati. Nekoliko tjedana nakon toga, moje su križobolje postale prošlost, a kako redovito vježbam i danas, one su i ostale prošlost. Sve u svemu, apsolutno sam protiv stimulativnih sredstava (ili konkretnije dopinga) kojima se koriste vrhunski bilderi. Za mene, zdravlje i njegovo poboljšanje najvažniji je aspekt bilo kojeg sporta, pa tako i ovoga. No, saznanja do kojih su došli momci poput Arnolda Schwartzeneegera u nastojanju da svoje tijelo učine većim i ljepšim mogu se iskoristiti i u mnoge druge svrhe. Liječenje kroničnih oboljenja sustava za pokretanja, kao i oporavak poslije operativnih zahvata tek su neki od mogućih.