Dječja leukemija je u stalnom porastu, a povezuju je upravo s kućnim bojama. Recimo, FARBANJE STANA ZA VRIJEME TRUDNOĆE POVEĆATI ĆE RIZIK OD LEUKEMIJE KOD DJETETA ZA VIŠE OD 3 PUTA. Prema jednoj studiji, ova povezanost je očita pogotovo do prve godine djetetovog života. Majke, koje rade u proizvodnji boja i razrjeđivača riskiraju najviše. Naravno, nisu ugrožena samo djeca. Radnici koji rade s bojama češće od ostalih obolijevaju od raka mokraćnog mjehura, pluća, gušterače, jetre i želuca.
Teško je decidirano reći što iz boje stvara najveću štetu, jer se radi o pravom koktelu hazardnih kemikalija. Stručnjaci pretpostavljaju da su najopasnije tzv. brzoisparavajuće organske komponente (VOC). Neke od tih komponenti (benzen i formaldehid) su poznati kancerogeni spojevi. Radi se o petrokemijskim proizvodima, koji isparavaju na sobnoj temperaturi. I TO NE SAMO NA POČETKU, VEĆ I GODINAMA NAKON FARBANJA, pogotovo ako je prozračivanje slabo. (Koncentracija u stanovima obično je 2-5 puta veća nego vani.) Prvi simptomi otrovanja su vrtoglavica, slabost i glavobolja. Velika izloženost može dovesti i do neplodnosti. Respiratorne infekcije i astma češći su u novim stanovima, možda ne slučajno. Djeca brže dišu, pa će, pri istim koncentracijama, VIŠE APSORBIRATI NEGO ODRASLI. VOC-spojevi reagiraju na sunčevu svjetlost i kisik, stvarajući kemijski smog, a DOPRINOSE I UNIŠTAVANJU OZONSKOG OMOTAČA.
Iako novije boje ne sadrže olovo, nekada je to bio uobičajeni sastojak. Ako su vam na zidu još uvijek slojevi boje od prije 50 i više godina, olovo je sigurno prisutno. Struganje je vrlo opasno, jer time ŠIRITE OLOVNU PRAŠINU I MOŽETE SE OZBILJNO RAZBOLJETI. Dva su moguća rješenja. Možete sve prekriti kakvom ekološkom bojom bez VOC-sastojaka i olova. Ukoliko je olovni premaz u vrlo lošem stanju, možete koristiti odstranjivače na bazi vode (bez razrjeđivača). Tako će isparavanja biti najmanja.
Kada se već odlučite za farbanje, pokušajte štetu svesti na minimum. Dobro je planirati radove za suhe dane, kako bi prozračivanje bilo maksimalno, makar u prvih nekoliko dana nakon farbanja. Za vrijeme radova, KORISNI SU ČEŠĆI PREKIDI S IZLAŽENJEM NA SVJEŽ ZRAK. NIKADA nemojte koristiti boje za vanjske zidove u interijeru. I, naravno, odmah reagirajte na eventualnu pojavu simptoma (vodene oči, glavobolja, problemi s disanjem), kako bi spriječili daljnje pogoršanje zdravlja. OSVJEŽENI STAN NE ZNAČI NIŠTA, AKO ĆETE SE OD TOGA RAZBOLJETI.
Neka regulativa u vezi VOC-sastojaka postoji (maksimalne dozvoljene koncentracije u zatvorenim prostorima), ali ne znam kako bi vam to moglo pomoći. Osim što smo svi različito osjetljivi, frekvenciju i način farbanja određujemo sami i tu će država biti od slabe koristi. Dakle, postoje li alternativna rješenja? Pa, boje sa smanjenim sadržajem VOC-a mogu se naći, ali tu je obično istina drugačija nego što mislite. Manje VOC-a znači da ga još uvijek ima prilično, a ZAMJENSKI SASTOJCI OBIČNO SU JEDNAKO TOKSIČNI. Samo se drukčije zovu. Neki manji europski proizvođači nude boje s neotrovnim sastojcima, odnosno prirodnim pigmentima. Izbor nijansi sigurno nije tako velik, ali onima koji više brinu za svoje zdravlje, to će, bez sumnje, biti i više nego dovoljno.
