Treniram jiu-jitsu i prije 7 mjeseci primijetio sam javljanje bolova u lijevom ramenu kad bi radio sklekove ili dizao utege na benč klupi. Obavio sam pregled kod ortopeda i napisao je da imam klinički PHS sindrom tetive subskapularisa i rekao da obavim UZV ramena. "Pri UVZ lijevog ramena prikaže se tetiva Supraspinatusa koja izgleda uredne ehotomografije. Tetiva M.Subscapularisa djeluje nešto hipoehogenije strukture sa sasvim manjim lamelarnim slojem, po svemu izljeva oko ovojnice tetive. Ne vidi se znakova parcijalne niti kompletne rupture"(piše u izvješću ultrazvuka). Nakon toga obavio sam 15 fizikalnih terapija (sastojale su se od hlađenja ledom, statičkih vježbi ramenog obruča, elektro-terapije) i još uvijek osjećam bol pri podizanju ruke (od tijela prema gore) pod određenim kutom. Ne vježbam već 6 mjeseci zbog straha da mi se ne pogorša situacija. Molim Vas, recite mi kao to izliječiti i koliko dugo traje oporavak tetive u takvom stanju?
Rame je posebno osjetljiv zglob, ponajprije zbog činjenice da cijela ruka u svari „visi“ na mišićima i tetivama. Tako nije rijetkost da u određenim sportskim aktivnostima dođe do upalnih procesa na tetivama ili njihovim pripojima. U svim borilačkim vještinama osobito je pod stresom tzv. rotatorna manšeta, čiji je tetiva subscapularisa integralni dio. Kada se bolovi, kao kod vas, razviju, tada je potrebno učiniti nekoliko stvari.
Prvo slijedi uobičajena fizioterapija sa naglaskom na led, elektroterapiju, te ako je moguće laser i ultrazvučnu terapiju. Cilj ovog dijela liječenja je smiriti upalni proces. Kod većeg broja pacijenata, već ovaj prvi pristup donese kompletnu sanaciju bolnog stanja.
U koliko i pored dobro sprovedene fizioterapije ne dođe do poboljšanja, a simptomi kao kod vas traju više od 6 mjeseci, valja razmotriti mogućnost primjene terapije udarnim valom (ESWT). To je specijalna metoda kojom se zvučnim impulsima provocira cijeljenje kronično upaljenih tetiva, u ovom slučaju subscapularisa. Naša su iskustva s ovom tehnologijom odlična.
Kada se bolnost napokon smanji, a čak i prije toga, valja procijeniti stanje mišića koji okružuju rame i to njihove snage, fleksibilnosti, te njihovih međuodnosa. Po tako učinjenom pregledu valja sastaviti individualni program kojem je za cilj ispraviti uočene nedostatke, te kroz jačanje drugih mišića smanjiti stres koji je i doveo do upale subscapularisove tetive.
Na kraju, valja detaljno proći i kroz sam trenažni proces i vidjeti ima li mogućnosti promijeniti ga sa ciljem smanjivanja stresa na zglob ramena, te tako spriječiti ponovnu pojavu iste ili neke druge ozljede. Uobičajeno, promjene u samom treningu sastoje se od više zagrijavanja i istezanja, više odmora između treninga, kao i od modifikacije opterećenja u samom trenažnom procesu. Adekvatno sprovedene, one vam mogu omogućiti ležernije bavljenje sportom, sa neusporedivo manje problema.
