Ako se radi o jakoj alergijskoj reakciji na buhu, zbog koje je u nekom stadiju bolesti koža postala seboreična, riješimo li psa buha i alergije, riješili smo i seboreu koja je u ovom slučaju samo posljedica.


Sekundarna seboreja mo­že biti posljedica hormonalnih ili metaboličkih pore­mećaja u organizmu, alergija, infestacija vanjskim pa­razitima, gljivicama i slično, a obično je viđamo kod sta­rijih pasa. Ovaj oblik bolesti nije nasljedan. 

Dakle, sekundarna sebo­reja sama po sebi i nije bo­lest koju treba liječiti, već je sim­ptom koji nam ukazuje da sa organizmom nešto nije u redu. Tako kod pasa sa tak­vim problemom treba na­praviti kompletne krvne pretrage kao i neke speci­fične kožne testove kako bismo do­šli do točne dija­gnoze.

Ukoliko uspijemo dija­gnosticirati uzrok seboree, onda ćemo istovremeno tretirati i uzrok bolesti i promjene koje su nastale kod posljedica. Dakle, ako se radi o jakoj alergijskoj reakciji na buhu, zbog koje je u nekom stadiju bolesti koža postala seboreična, riješimo li psa buha i alergije, riješili smo i seboreu koja je u ovom slu­čaju samo posljedica.

Primarnu seboreu od se­kundarne,  u pravilu razlikujemo po dobi psa u kojoj su se pojavili prvi simptomi-primarna kod mladih pasa, a sekundarna kod starijih. Kod mladih pasa obavezno moramo isključiti demodi­kozu, a moguća je i seboreja kao posljedica alergije na hra­nu ili buhe.

Kako uzrok seboree nije uvijek moguće naći  oboljelu životinju tretiramo šampo­nima i drugim sredstvima koja će po potrebi kožu ili zamastiti ili pak osušiti. Is­tovremeno preporučujemo i sredstva koja neutraliziraju tjelesne mirise, jer bolesna koža ima vrlo intenzivan miris koji u pravilu smeta vlasnicima.

Primarnu seboreu ne mo­žemo izliječiti, ali ju možemo držati pod kontrolom, te paziti da ne dođe do infek­cija ili svrbeža. Lakše je kontrolirati suhu nego masnu seboreju. Antiseboreični šam­poni su osnova liječenja seboreje. Ako su prisutne in­fekcije bakterijama ili glji­vi­cama to se mora specifično tretirati istovremeno sa an­tisebo­reičnim tretmanom. Frek­ven­cija kupanja ovisi o tome kako pas reagira na terapiju pa morate biti stalno u kontaktu sa veterina­rom. Kod dugodlakih pasa terapija ku­panjem je ote­žana pa pre­poručujem šišanje. Psi sa primanom seboreom ne bi se trebali koristiti za uz­goj. Posebna pažnja polaže se ishrani oboljelih pasa te zaštiti od vanjskih parazita. Pre­poruka je hraniti psa hipoalergenom hranom te doda­vati nezasićene masne kise­line. Obično preporu­čimo žlicu maslinovog ulja na dan no dobre su i druge biljne masti (margarin, suncokretovo ulje, kukuruzno ulje i sl.).

Mace mnogo rjeđe imaju problema sa seboreom, a ukoliko se pojavi, dijagnos­tika i liječenje isti su kao kod pasa.