Njega noktiju kod pasa svodi se uglavnom na povremeno skraćivanje ukoliko je to potrebno. Lagani, maleni psi ne uspijevaju "izbrusiti" nokte u šetnji pa oni mogu narasti vrlo veliki. Ponekad njihova dužina ometa normalno kretanje životinje jer se nokti isprepliću ili se pak svijaju pod jastučiće. Ovakve ekstremne slučajeve češće viđamo kod starih životinja. Njihovi su nokti tvrđi a one su manje aktivne. Teški psi te psi velikih pasmina koji se dovoljno kreću najčešće nemaju potrebu za korekcijom noktiju. Posebnu pažnju obraćamo na nokat tzv. 5.prsta na prednjoj nozi koji imaju svi psi, te potražimo isti i na stražnjim nogama gdje može biti prisutan. Nokte režemo svaka 2 do 3 mjeseca , a po potrebi ih zagladimo turpijanjem jer su nakon rezanja nerijetko vrlo oštri.
Frakture noktiju upravo su najčešće na noktu 5. prsta. Psi najčešće zapnu tim prstom o kakvu prepreku i nokat se odlomi u korijenu. Stvar je dosta bolna, a može i jako krvariti ako se je nokat u potpunosti odlomio. Obično stavimo povoj koji držimo nekoliko dana kako bi prst bio fiksiran te na taj način umanjimo bol i spriječimo krvarenje. Kako nokat neprestano raste, nakon nekog vremena mjesto loma postaje sve bolje vidljivo (ako je slomljen u korijenu često ne vidimo to mjesto dok nokat ne izraste). Kada dovoljno izraste jednostavno ga odrežemo na mjestu loma.
Bakterijske infekcije noktiju viđamo često, no one se skoro uvijek javljaju kao sekundarne pa si moramo dati truda da otkrijemo primarno oboljenje. Ukoliko je zahvaćen samo jedan nokat nećemo posumnjati na neku sistemsku bolest već na traumu. Ako je pak proces prisutan na sve četiri šape moramo krenuti u dijagnostiku nekih sistemskih oboljenja kod kojih je infekcija nokta samo jedan od simptoma. Inficirani nokat je otečen i bolan tako da će šepanje svakako biti prisutno. Bolesna životinja neće biti oduševljena ni pregledom ni tretmanom takvog nokta jer je stanje jako bolno, pa uz ostalu terapiju svakako preporučujem i davanje lijekova protiv bolova. Moramo isključiti gljivičnu infekciju nokta koja izgleda vrlo slično, neke hormonalne poremećaje, alergije te autoimune bolesti, a preporučimo i rendgensko snimanje kako bi bili sigurni da nije prisutan i proces na kostima prsta.
Antibiotsku terapiju u pravilu biramo na temelju napravljenog antibiograma , a ona je vrlo dugotrajna , pa tako mora trajati tjednima, a nekada i mjesecima. Uz sistemsku antibiotsku terapiju potrebno je i lokalno tretiranje šapice koje na žalost nije izvedivo sa svakim psom. No treba stalno pokušavati jer postoji mogućnost da se pas u početku opire, a kasnije bez problema dozvoli ispiranje šape i stavljanje obloga. Kod težih slučajeva, gdje se cijela stvar ponavlja ili pak ne reagira na terapiju potrebna je amputacija vrha prsta.
photo by Jodie Schafer
