Patološke promjene na prostati vrlo su česte kod starijih pasa. Dva osnovna faktora koja dovode do tih promjena su starenje i nivo muškog spolnog hormona-testosterona. Prostata se obskrbljuje krvlju direktno iz testisa, pa je to jedan od razloga što je u njoj viši nivo testosterona nego u perifernoj cirkulaciji.
Na osnovi simptoma ne možemo razlikovati različita patološka događanja na prostati, jer su svi posljedica volumena prostate ili promjenjene sekrecije. Povećana prostata pritišće na debelo crijevo, pa je otežana defekacija jedan od prvi simptoma koje primijete vlasnici. Smetnje pri mokrenju, za razliku od sličnih problema kod ljudi, pojavljuju se kasnije - otežano mokrenje te prisutnost krvi u mokraći. Dakle, tenezmi (napinjanja prilikom zatvora) te nemogućnost defekacije prvi su simptomi bolesti prostate. Ukoliko se radi o upalnom procesu na prostati može se pojaviti i visoka tjelesna temperatura te povišen broj bijelih krvnih stanica u krvi.
Čest simptom je krvavi iscjedak iz mokraćnog kanala koji se javlja neovisno o mokrenju, te krvave kapljice uglavnom se javljaju nakon parenja pa ih vlasnici često pripisuju traumi, dok je uzrok sasvim drugi. Kod većine pasa prostatu dosežemo rektalnim pregledom, pa je takav pregled obavezan za svakog psa starijeg od 7 godina, iako nema očitih simptoma bolesti. Najčešće se srećemo sa benignom hiperplazijom prostate koja je često asimptomatična pa dijagnozu postavimo slučajnim pregledom. Najbolje rješenje je kastracija, no ukoliko se vlasnik protivi takvom zahvatu, odlučimo se za medikementoznu terapiju. Bakterijsku upalu prostate rješavamo antibiotskom terapijom koja nije uvijek uspješna, a kod hiperplazije dajemo lijekove koji djeluju antitestosteronski.
Liječenje provodimo najmanje 6 tjedana, a bez obzira na uspješnost konzervativnog liječenja, svakako preporučujemo kastraciju. Maligni tumori na prostati su relativno rijetki.
Svim vlasnicima starijih pasa želim skrenuti pažnju na prisutnost ovog problema i potrebu za redovitim kontrolama ove često zanemarive žlijezde.
Početak proljeća idealan je trenutak za mirisnu kulinarsku avanturu, a ovi zavijuljci od limuna, maka i kardamoma savršeno spajaju slatkoću i začinsku dubinu u svakom zalogaju
Medvjeđi luk – poznat i kao srijemuš, crijemuš, divlji ili šumski luk – raste po sjenovitim i vlažnim šumama, uz šumske putove i potoke, gdje često u gustim populacijama u potpunosti prekriva šumsko tlo. Svi dijelovi biljke su jestivi, a okusom podsjeća na češnjak ili vlasac. No, prilikom berbe treba biti oprezan jer na istim staništima često rastu i otrovne biljke poput mrazovca i đurđice
Ovaj francuski specijalitet priprema se od choux tijesta, odnosno kuhanog tijesta od kojeg se rade profiteroli, princes krafne i ekleri, dok je craquelin prhko tijesto koje se dodaje prije pečenja. Tijekom pečenja popuca i zaslužan je za hrskavu notu. Danas malo tko ima volje i vremena pripremati ovaj desert, ali kad ga jednom isprobate, poželjet ćete ga raditi svaki tjedan!
