Prevencija ozljeda na radu go­ruće je pitanje u Europi. Iako mi malo kaskamo za njom, prije ili kasnije morati ćemo se uhvatiti u koštac sa bolovima u kralježnici, zglobovima i miši­ćima uzrokovanima upravo ra­dnim mjestom.

Danas je u Hrvatskoj na sna­zi tek Zakon o zaštiti na radu, kojim se određuju mjere zaštite radnika od ozljeđivanja na vi­soko rizičnim poslovima i to od akutnih ozljeda i trovanja, te provođenje preventivnih pre­g­leda. Prevenciju kroničnih oboljenja lokomotornog sustava gotovo nitko ne sprovodi. Evo nekih statističkih po­dataka iz EU. U slučaju naj­učestalijeg zdravstvenog problema, onog s kostima i miši­ćima, statistički na razini EU postoje razlike - u novim član­icama broj pogođenih radnika lako dostiže 40 posto u uspo­redbi sa 25 posto u EU. Cijena je golema i u novcu. Zdrav­stveni problemi s mišićima, zglobovima i kralježnicom, po­gotovu vratom, godišnje pojedu oko 1,6 posto BDP-a.

U Velikoj Britaniji godišnje se zbog problema s kostima i mišićima izgubi 11,6 milijuna radnih dana, a u Češkoj je tre­ćina bolesti nastalih zbog uvjeta na radnome mjestu iz kategorije mišićno-koštanih, i u stalnom su porastu unatoč provedbi slova zakona EU-a. Ne­što je zaista loše kada se četvrtina radnika žali na bo­love u leđima, a samo nešto manje, 23 posto, na probleme s mišićima. U novim članicama, gdje je zaštita na radu manje sofisticirana nego u staroj Eu­ropi, postoci su još viši: 39 posto zaposlenih imalo je ili ima problema s leđoboljom, a 36 posto s bolovima mišića. Četvrtinu i više radnog vremena 62 posto radnika u EU-u izloženo je ponavljanju istih pokreta i to je potencijalni uz­rok problema, 46 posto ih radi u poziciji koja je ili zamarajuća ili bolna, a 35 posto ih redovno prenosi teške terete. Prava podloga za probleme. Tražeći uz­roke epidemije stručnjaci su samo djelomično okrivili uv­jete rada - leđobolja je po pravilu češća nevolja tamo gdje radnicima manjka samostalnosti u poslu i gdje je organizacija rada slaba. Fizički su čim­benici poznati - dizanje tereta, ponavljanje istih pokreta (tip­ka­nje ili nanošenje boje), nepri­rodni položaj pri radu (rad uzdignutih ruku, predugo sjedenje ili stajanje), vibracije, kontakt tijelom ili rad u hlad­noći. Leđoboljama i problemima s mišićima pridonijet će nadalje čimbenici poput (pre)­visokih zahtjeva poslodavaca, manjka kontrole nad načinom rada, nezadovoljstva poslom, visokog radnog ritma, pritiska rokova, manjka potpore od kolega i poslovođa, ponavljanja. Indivi­dualnim se čimbe­nicima smatraju opće zdrav­stveno stanje, dob, fizička spre­mnost, pušenje i pretilost. Kom­binacija čimbenika povisuje rizik obolijevanja. Stariji i manualni radnici su, prema očekivanju, najveće žrtve iako leđobolje nisu privilegija dobi i fizičke naravi posla. Pro­cjenjuje se da je oko četiri milijuna mladih ljudi u dobi ispod 25 godina već bilo kod lije­čnika i tražilo terapiju radi leđobolje. Prema nekim poda­cima žene su često prve na udaru, samo u zdravstvu šest do sedam milijuna žena na poslu diže velike terete, a tri do četiri milijuna nije izbjeglo bolove u leđima. U trgovini četiri do šest milijuna žena manipulira prevelikim teretima, a do 11 milijuna na radnom mjestu redovno ima duga neprekinuta razdoblja ili sjedenja ili stajanja.