Bolnički dugovi prema veledrogerijama sve više rastu, pa su veledrogerije već krenule s tužbama, blokadama, ali i s vrlo nepopularnim obustavama isporuke (za sada) nekih lijekova
Događa se ono što se moralo dogoditi. Ili, događa se ono što se i nije moglo izbjeći. A što je najgore, trenutno stanje je još uvijek jako dobro u odnosu na ono što će biti uskoro. Održivost zdravstvenog sustava, kakvog bi željeli, praktično je nemoguća. Bolnički dugovi prema veledrogerijama sve više rastu, pa su veledrogerije već krenule s tužbama, blokadama, ali i s vrlo nepopularnim obustavama isporuke (za sada) nekih lijekova. Najkritičnije je s bolnicama u Sisku, Vinkovcima i Dubrovniku, ali slično možemo očekivati i na drugim lokacijama. Ukupan dug bolnica na razini Hrvatske raste za 150 milijuna kuna mjesečno. Poput neke zaraze, a bez pravog lijeka.
Više je razloga za ovakvo stanje. Prvi i najvažniji razlog ovakvog postepenog umiranja je činjenica da izdaci za zdravstvo rastu znatno bržim tempom nego bilo što drugo. Bogatije države možda to još i mogu apsorbirati, ali one ostale izuzetno teško. Već sam pisao da cijene (pogotovo novih) lijekova lete u nebo i kriteriji su se potpuno pogubili. A svi bi htjeli najnovije terapije i najnovije lijekove, ne uzimajući u obzir zastrašujuću činjenicu da zdravlje polako ali sigurno postaje luksuz. Puno se govori o napretku medicine i inovativnim terapijama, ali bojim se da ćemo taj napredak ubuduće viđati samo kroz vijesti, ali ne i u praksi. Napredak je enormno skup i bit će rezerviran za privilegirane, odnosno one koji ga sami mogu platiti. Običan puk bit će podvrgnut beskrajnim „stručnim selekcijama“, gdje će vas pokušati uvjeriti kako se vaša dijagnoza ne uklapa u skupi tretman. Drugi nivo selekcije predstavljaju liste čekanja. Pa tko preživi. Kruta je istina da jeftino zdravstvo više ne postoji. Izdvajamo daleko premalo za ono što bi željeli dobiti kada nam treba.
Uz to, odljev liječnika je gorući problem, uvijek veći. Pokušaj motivacije povećanjem plaća tu i tamo nešto i pomaže. Da, neki zbog toga ostanu, ali osiromašenje na drugim stavkama je onda neupitno. Bolnički proračuni se teško mijenjaju, pa danas imate bolnice koje 99% proračuna troše na plaće i režije. Zgrade propadaju, a za lijekove se gomila gubitak. Predložite povećanje izdvajanja za zdravstvo, pa ćete imati otvorena nezadovoljstva i pad popularnosti pred izbore. Svi misle da već sada izdvajaju previše, a dobivaju premalo. I da njihov teško zarađeni novac pojedu birokracija i lopovi. Izgleda kao začarani krug bez izlaza. Pribrojite još redovite zdravstvene potpore za dijasporu (opet od naših novaca), tek da realno upotpunite sliku. Primjećujete li da se potrošači množe i sve više koštaju? Paradoksalno, ali u uvjetima besparice obično interes za pregledima svih vrsta neumoljivo raste. Ljudi hvataju zadnje vlakove, dok se još može. (A da nije i zasićenje humanitarnim telefonima već započelo?) Pražnjenje sustava uvijek ide lakše nego punjenje.
Naravno, ne mislim da će opći kolaps nastati baš preko noći. Faze iscrpljivanja znaju i potrajati. Država nas još uvijek zdušno uvjerava da nam baš ništa ne nedostaje. A možda je sve stvar realnosti i osobne percepcije.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
