U posljednjih nekoliko godina došlo je do promjene razumijevanja nastanka impingement sindroma ramena, naročito kod sportaša, jer je tim predvođen dr. Van der Listom ukazao na ulogu lopatice u nastanku bolnog ramena
Treniram rukomet. Već 10 mjeseci me boli desno rame. Doktor mi je na pregledu rekao da imam impingement sindrom i preporučio mi mirovanje i fizioterapiju. Dva puta po dva tjedna išao sam na terapije, stavljao led i radio vježbe, ali svaki put nakon nekoliko šuteva loptom bol mi se vrati. Što da radim
Impingement sindrom ili sindrom sraza, bolni je proces na burzi i pripadajućem dijelu rotatorne manšete, a sve kao rezultat ponovljenog i učestalog “uklještenja” mekih tkiva između glavice ramena i koštanog luka iznad nje. U pravilu je uzrok takvih stanja dugotrajna aktivnost s rukom podignutom iznad glave. Ozljeda rotatorne manšete može biti uzrokovana impingement sindromom, ali i traumom. Oštećenja manšete mogu biti mala i difuzna, ali i u formi manje ili veće djelomične rupture.
Bez obzira o kojem se uzroku oštećenja manšete radi, temeljni problem postaje upala i prateća bol koja se pojačava pri kretnjama ili pri pritisku mekih tkiva na koštani luk (npr. kod spavanja). U kasnijoj fazi, a kao rezultat kroničnog procesa, može doći i do stvaranja kalcifikata, bilo u tijeku tetiva ili u samoj burzi.
Po postavljenoj dijagnozi slijedi fizioterapija s ciljem uklanjanja bolova, smirivanja upale te poticanja cijeljenja. U tu svrhu na raspolaganju su metode manualne medicine, klasične fizioterapije, terapija udarnim valom te kineziterapija.
U posljednjih nekoliko godina došlo je do promjene razumijevanja nastanka impingement sindroma ramena, naročito kod sportaša. Naime, tim predvođen dr. Van der Listom ukazao je na ulogu lopatice u nastanku bolnog ramena. U njihovom pristupu, bol izazvana impingementom tretira se kao posljedica, a ne uzrok. U tom smislu pregled i procjena pokreta lopatice, kao i poboljšanje njene funkcije postaju temelj liječenja bolnog ramena.
Iz našeg iskustva mogu reći da taj pristup ne samo što skraćuje prosječno vrijeme liječenja, već kod jednog dijela naših sportaša i isključuje potrebu za klasičnim fizioterapijskim postupkom.
